Muke po učenju

Sljedeći tjedan počinju ispitni rokovi. Mislim da je ta rečenica teška već sama po sebi. Da bih si olakšala napravila sam sve potrebne  ‘predradnje’: ispisala sam plan učenja, bila u trgovinu po slatko, skuhala kavu, očistila stan, ali učenje svejedno ne ide. Možda da odem na posljednju predispitnu kavu, jer se s prijateljicama neću moći vidjeti sljedeći tjedan?

Ma koga ja zavaravam.

Doma se ne uči

Ne znam zvuči li ovo kao opravdanje ali mislim da, povrh toga što je učiti teško, sve još malo teže kada ste u Zagrebu. Zašto? Zato što tu zimi konstantno pada kiša. Ako ne pada kiša onda pada snijeg, a ako ništa ne pada onda je nebo samo sivo. To beskrajno sivilo traje nekoliko mjeseci, sve dok se ne zavuče u sve kutove sobe i stjera vas u krevet, jer nema boljeg osjećaja nego spavati dok vani pada kiša. Međutim meni se tako ide doma, na sunce.

Znala sam prije doći kući s koferom punim knjiga. Mislila sam da ako budem ujutro učila samo dva sata dnevno, mogu spremiti kolokvij koji god želim. Svaku godinu bi ti pokušaji završili isto: ne da ne bi učila ni pola sata dnevno, nego bi sve te knjige bila najradije s prozora bacila u more, od muke što ih ponovno moram nositi natrag. Ovu godinu ću, nadam se, biti pametnija.

Nema tog: ,,učiteljica me ne voli”

Kad sam krenula u prvi razred sjećam se da mi je mama rekla: -Uči i nemoj mi doma dolazit s pričama da si lošu ocjenu dobila jer te učiteljica ne voli. Ja u to ne vjerujem.  Tako sam svoju zadaću shvatila vrlo ozbiljno. Doduše znalo je biti izvlačenja na ono: -Ali svi smo u razredu dobili lošu ocjenu čak i xy koja uvijek dobije pet, ali tad bih samo čula: -Mene ne zanimaju drugi, zanimaš me ti.

Izvor: www.funnyjunk.com
Izvor: http://www.funnyjunk.com

I sad kako da takvim roditeljima smislim opravdanje za neučenje? Nikako. Ili možda još bolje: kako da sama povjerujem da su za sve krivi strašni profesori? Nikako.

Sjećam se kad su mi kao brucošici pričali kako postoji profesor koji sve pismene ispite baci na stol. Oni studenti čiji ispiti padnu na pod su pali, a oni čiji ostanu na stolu su prošli. Čula sam i priče o profesoru kod kod kojeg se pada ako ne znaš površinu Grčke (za mene nevažno jer ne studiram geografiju), o onom koji postavlja pitanja bez odgovora, i možda najjaču: o profesoru kod kojeg na usmeni treba doći što ranije jer navodno samo prve dvije grupe prolaze, dok poslije sve studente ruši. Znate što je najgore? Što smo kolege i ja u ovu zadnju priču povjerovali. Bilo je studenata koji su na dan usmenog došli pred profesorov kabinet u šest ujutro kako bi ‘čuvali’ svoje mjesto i ušli među prvima. Ja sam ušla sredinom dana, jako umorna jer sam ustala daleko prerano, i vidno uzrujana jer su one prve grupe prošle. Znate što se strašnog dogodilo? Ništa. Od nas četvero pala je samo cura koja zbilja nije znala osnove.

Loša sreća: istina ili mit?

Međutim koliko god profesorska neprolaznost ulazi u mitove, toliko je nešto drugo gotovo postalo nepisano pravilo: ako nisi naučio neki dio ispita, ma koliko malen bio, najvjerojatnije ćeš ga dobiti u ispitu. Radi li se o spletu slučajnosti, lošeg odabira i manjka sreće, ne znam, ali puno puta sam čula prijatelje kako mi se tuže da su ispit od više stotina stranica pali zbog onih zadnjih tridesetak koje nisu naučili. Meni se nešto slično dogodilo lani. Imali smo ispit podijeljen u petnaest esejskih pitanja koja smo unaprijed znali. Od tih petnaest na ispitu dobijete tri nasumično odabrana i o tim cjelinama morate napisati sve što znate. Bilo mi je jasno da neću stići sve naučit pa sam odlučila izbaciti dva pitanja za koja mi se činilo da su manje važna. Pogađate što se dogodilo? Na ispitu me dopala grupa u kojoj su od tri pitanja dva bila baš ona koja nisam ni takla. Koliko je šansa za to ne znam, ali znam da sam tako slučajno zaokružila loto listić vjerojatno ne bih dobila ništa.

Zato mi ne preostaje ništa drugo nego pustit sve ‘pripreme’ i ozbiljno se uhvatit knjige, jer ako padnem situacija mi je nezavidna:

  1. Roditelji mi neće vjerovati da sam učila jer se ,,uvijek može više”
  2. Prijatelji neće suosjećati jer ,,vidi je tamo piše po blogu umjesto da uči”
  3. Teoriju o neprolaznim profesorima sam sama potkopala
  4. …a u onu posljednju o lošoj sreći mi i tako nećete vjerovati
Oglasi

2 komentara Dodaj vlastite

  1. Apache kaže:

    Samo se sjeti matematike i odmah ćeš se uhvatit knjige!!! To uvijek djeluje kod mene!

  2. ddariaa kaže:

    Ja sam vrlo rano zaključila da mi je jedina strategija da se pripremim 100% jer onda vladam situacijom i ispiti mi prođu bez imalo stresa 😀 Ja sam prošle godine isto preskočila SAMO jedno pitanje iz tog ispita i svima rekla da će baš to jedno biti. I naravno da je bilo 😛

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s