Sjever je gotovo savršen, ali južnjaci bolje tulumare

Kada bi ljude karakterno mogli podijeliti na sjevernjake koji su na prvi dojam suzdržani i zatvoreni, i na južnjake koji su otvoreni i nešto glasniji, i kada bih sebe morala svrstati u jednu od te dvije kategorije, rekla bih da mi je sjeverni karakter nešto bliži. Otišavši poslije srednje škole na studij nešto sjevernije, već nakon prvih mjeseci  shvatila sam kako su sve moje bliske prijateljice južnjakinje. Sada, nekoliko godina poslije, evo me u još sjevernijem gradu i pogodite što? Oko mene opet društvo s juga, ovog puta iz Njemačkoj južnih zemalja. Čini se da čovjek ipak ne može pobjeći od sebe samoga.

Ako pričamo o razlikama između nas, geografskih južnjaka, i ovdašnjih sjevernjaka, onda mogu reći kako se dosta razlikujemo u poimanju tuluma. Kada bi to poimanje trebala opisati pjesmom, onda bi za nas južnjake vrijedila ‘‘Ovo će biti dobra noć predosjećam”, dok bi sjevernjacima Doris Dragović otpjevala ”Malo mi za sriću triba”, jer imaju oni neku predodžbu kako bi tulum trebao izgledati, samo im šteka realizacija.

Tulumara: Prostorija za proslave, a ne soba za rasprave

Nisu svi njemački tulumi loši, daleko od toga. Zabave u klubovima su odlične, kao i tulumi u domskim kuhinjama, samo tu se radi o poznatom društvu  i atmosfera je domaća. Ako pak treba zabaviti više ljudi koji se međusobno ne poznaju, onda uzvanici kao da neznaju što bi. Evo na što točno mislim:

Izvor: collider.com

Izvor: collider.com

U sklopu doma imamo veliku prostoriju za tulume, sličnu tulumari zagrebačke Šare. To je prostor u kojem svi studenti mogu slobodno slaviti i zabavljati se bez straha da će se nešto oštetiti ili da će čuvar doći provjeravati tko to pravi buku u dva ujutro. Ta naša tulumara ima apsolutno sve: puno prostora, velike zvučnike, improvizirani šank, pa čak i stol za stolni tenis, te stolni nogomet. No, u tome i leži problem. Šank i glazba s jedne, te stolni nogomet s druge strane: kombinacija koja nikako ne ide uz noćni izlazak.

Generalno, ljudi se vani žele zabaviti. Samo, naš južnjački pojam zabave čini se dosta drugačiji od ovog sjevernjačkog. Zamislite Hrvate kako na studentskom tulumu koncentrirano raspravljaju jedni s drugima dok se u pozadini čuje prigušena muzika. Da ne spominjem tulum uz igranje društvenih igara. Društvenih igara!? Kod nas je jedina društvena igra ona kada se netko u tri ujutro popne na stol, izbaci ruku u zrak i nastavi đuskati u ritmu. A mnogo ih jutro poslije igra i memori, pa se neki sjete kako su večer prije završili igrajući ‘Twister‘. Ima i onih koje glava boli od Monopolyja za šankom, ali to je već neka druga priča.

Južnjačke zabave možda ovako zvuče barbarski, ali tko još izlazi u bučne mračne prostorije kako bi pričao s prijateljima? Ja ne, razgovori se odvijaju na kavi. Mi južnjaci (i protom mislim na sve Hrvate) izlazimo kasno kada znamo da je kafić ili klub već pun, pijemo piće i plešemo. Nema tu neke filozofije:dobra glazba + ples= dobra atmosfera i dobar provod. Povedene tom predodžbom ovdašnje južnjakinje i ja otišle smo prije tjedan dana po prvi puta u zajedničku studentsku tulumaru i doživjele šok i nevjericu: polumračna prostorija s masivnim zvučnicima iz kojih se pokušava probiti neki plesni hit, dok ljudi stoje poput uzvanika na otvorenju izložbe: drže piće, pijuckaju i smješkaju se jedni drugima uz sitno čavrljanje. Pet mladića nadvilo se nad stolni nogomet, još toliko bilo ih je iznad stolnog tenisa,  dok su cure stajale sa strane i gledale. Dalje u kutu dva para plesala su nekakav latino američki ples. Cura u smeđim čizmama i crvenom nogometnom dresu upravo je izvodila okret, dok je iz zvučnika dopirala melodija poput one s velikih festivala elektronske glazbe. Nije mi bilo jasno gdje smo to upravo ušli i nisam bila jedina.

,,Fool me once, shame on you; fool me twice, shame on me.” Nova greška bila je na meni.

Par dana poslije studentske zabave u tulumari,  domom se pročulo kako se uskoro sprema još jedan veliki tulum. Španjolke su samo čule ‘fiesta’, Grkinjama je bilo dovoljno reći big party, mi Hrvati ionako volimo slaviti, i eto nas opet. Kad smo ušli, bilo mi je jasno da je priča vrlo slična kao i prošlog puta, no nismo se dali smesti. Ovaj put bilo nas je više pa smo slijedili primjer: piće u lijevu ruku, desna ruka slobodna za gestikulacije i duboki razgovori mogli su početi.

Izvor: deviantart.com

Izvor: deviantart.com

Sat vremena poslije prijateljica i ja odlučile smo ići do kraja i zaigrati stolni tenis, pa smo poslale jednog dečka da izvidi situaciju. Ispostavilo se da moramo sa sobom imati studentsku karticu kako bi je mogli ostaviti u zamjenu za rekete, ali ni ja ni ona nismo je imale, pa smo pokušale pregovarati. Računale smo kako su koeficijenti na našoj strani, jer što bi drugo šest mladića samih za stolom trebalo napraviti, nego pustiti dvije cure da odigraju koju partiju s njima. Uz to glavni lik koji je tražio iskaznice imao je majicu Star Treka. Mislim se u sebi: puno muških + nema žena +majica Ster Treka= laka meta. O kako sam se prevarila. Čak ni moj komentar: -Je li to Kirkov Enterprise? Odlična majica!, nije pomogao. Mislim da sam u tom trenutku definitivno dosegnula  dno dna (neke dijele komplimente radi brzih auta, ja eto radi 10 minuta stolnog tenisa). Lik je samo odgovorio kako mu je žao ali bez iskaznice nema reketa i razgovoru je bio kraj.

Draga tulumaro, mislim da je naša ljubav pukla. Lijepa si i oku ugodna ali nemaš ‘ono nešto’, fali ti karakter. A nitko ne voli lijepe tulumare bez karaktera, jer ljepota prolazi a uspomene ostaju. Ako se ikada promijeniš javi se. Čekat ću te još ovu godinu,

tvoja Petra.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s