Zadnji put kad sam na blogu napisala nešto osobno bilo je to za vrijeme početka pandemije koronavirusa i prvog tzv. lock downa. S početnim naznakama zatvaranja županija spakirali smo se i otišli na Korčulu. Ako već trebamo biti izolirani jedni od drugih, zar nema bolje simbolike za izolaciju od otoka? Muž je provodio dane radeći…
Category: Misli jedne otočanke
Blog pišem od 2013. godine tako da su se teme u ovoj kategoriji najviše mijenjale. U početku su to bile misli studentice otočanke, danas su misli jedne mame koja živi na kopnu i kad god može vraća se otoku.
Priča o koroni, vikend poljoprivredniku i otočkim batatima
Prije prvog lockdowna moja obitelj se spakirala i otišla na Korčulu. Tamo je muž došao na ideju vrijeme kratiti sadeći batate.
Neka je živo i zdravo. I muško!
Iako se ne može birati, želje oko spola djeteta uvijek postoje. Nekad je u Dalmaciji važila ona: neka je živo i zdravo. I muško.
Kako sam postala rospija ili priča o Bleku
Nedavno sam se udala i to za otočanina. Prijateljice kažu: ajme, ne možemo vjerovati da si sada ozbiljna žena. Otac kaže: ,,Anko, brzo mijenjaj bravu, napokon smo se riješili obje.’’ S mojim je mužem došlo puno veselja, ali došla su i neka neriješena pitanja. Jedno od njih je Blek, pas koji je do prije par…
Nemoguća misija
Kada se navečer vratim doma, u stanu je uglavnom mirno. Živim sa četvero sustanara ali vlada tišina. Dok ne upalim Skype. Onda mi samo Bog može pomoć, jer ponekad imam osjećaj da je lakše Houston čuo astronaute s mjeseca, nego što mene čuje mama u Hrvatskoj. Kako bih se ogradila od mogućih kasnijih prigovora moram…
Hallo aus Deutschland
Prije malo više od dva tjedna izvadila sam kofer i naprtnjaču, spakirala sve stvari, sjela na kofer, pretrpala naprtnjaču i krenula na put. Ovu godinu provesti ću zaista daleko od svog otoka. Otišla sam na studentsku razmjenu u obećanu zemlju emigracije: u Njemačku. Zašto baš Njemačka? A zašto ne. Zadnja godina studija činila mi se…
Volim te, otoče 