Tko je živio na otoku Gubeša?

Jedna od zanimljivosti veloluškog zaljeva je Gubeša – otok pomalo bizarnog naziva koji nimalo ne odgovara savršenom otočiću, gotovo kružnog tlocrta, promjera tek nešto više od stotinjak metara. Suhozid koji opasava otočić danas budi maštu mještana koji nagađaju kako su na njemu nekoć bili ostavljani gubavci da umru daleko od očiju svijeta, no istina je potpuno drugačija: Gubeša je bio ljetnikovac bogatih Rimljana.

Otok je smješten na zapadnoj strani lagune Gradina, obrastao gustim mediteranskim aromatskim, medonosnim i ljekovitim raslinjem te maslinama koje na otoku uspijevaju još od doba Rimljana. Upravo su Rimljani prepoznali iznimnu slikovitost i ljepotu položaja i na njemu u vremenu neposredno nakon Kristovog rođenja sagradili raskošno ladanjsko zdanje, villu rusticu, od kojeg su danas vidljivi temelji zidova, cisterna i brojni ulomci različite keramike, posebno amfora. Na Gubeši se i danas mogu vidjeti dijelovi sustava za centralno grijanje ili kockice mozaičnih podnica razbacane po okolnim suhozidima i terasama što svjedoči o kvaliteti njihovog ladanjskog života.

Gradina i Gubeša

Uvala Gradina i otok Gubeša

U prošlom je stoljeću čitav otočić bio obrađivan i zasađen vinovom lozom, a danas je istinska robinzonska oaza s ukupno tri povremeno naseljene, donedavno ribarsko-seljačke kućice, uređene za prihvat suvremenih nomada koji netaknutoj prirodi i nepatvorenom okolišu (barem u vrijeme odmora) daju prednost nad konfekcijskim objektima koji su preplavili priobalje.

Kao kuriozitet treba napomenuti da je u ovom jedinstvenom i  inspirativnom okolišu nastalo više glazbenih uspješnica koje su tijekom godina boravile na samim vrhovima domaćih top lista poput: Zemlja dide mog, Kad mi dođeš ti i Ne diraj moju ljubav.

Za kraj, ne zaboravimo kako su i drugdje lokalni stanovnici usamljene otoke s ostacima starijih zdanja redovito nazivali Gubeša, Gubavac… Stoga ako se zateknete na Gubeši, osluhnite zvuk tišine i neka vam misli odlutaju u smjeru Robinsona Crusoa koji je, poput vas, imao privilegiju uživati u intimnosti otoka.

Oglasi

Najveći hrvatski lingvisti razjasnili otkuda dolazi riječ lumblija

Uoči svih Svetih u Blatu i Veloj Luci na otoku Korčuli pravi se lumblija – slatki kruh koji se peče u spomen na sve voljene kojih više nema. Lumblije se na otoku tradicionalno prave od kvasca, brašna, grožđica, badema i oraha s dodatkom različitih začina poput aniša i muškatnog oraščića, a kada blagdan prođe čeka se s pripremom do dogodine.

domaca lumblija

Osim slatkog ukusa prožetog mirodijama, ono što se kod lumblije najviše ureže u pamćenje upravo je njezino neobično ime, koje su tijekom povijesti pokušali razjasniti i poznati hrvatski lingvisti. Tako još 1881. Dubrovčanin Pero Budmani lumbliju definira kao: ,,pogaču od muke (brašna), varenike, šafrana, darčina (?), što se mijesi o Svijem svetima.”

Jedno od značenja, odnosno korijen riječi lumblija, možda se može tražiti u bubla, što znači bubriti, rasti, širiti se (npr. imenica bubanj ima isti korijen). Tomo Maretić odbija izvođenje iz korijena obla. Smatra da se riječ izvodi iz iskrivljenog talijanizma l’oblia spominjući krčku inačicu naziva koja glasi ublija, zabilježenu još 1642. godine. I najveći hrvatskih lingvist s prijelaza 19. u 20. stoljeće, Petar Skok, dotaknuo se lumblije. U svom etimologijskom riječniku s više od 10,000 riječi, ime lumblija izvodi iz riječi oblata, što je particip perfekta latinskog glagola offerre (hrv. ponuditi), čime se označavalo ,,ono što je prineseno kao žrtva”. Još u ranoromanskoj fazi ženski rod ovog participa označavao je kruh ili pogaču namijenjenu misi. Dakle prema Petru Skoku riječ je o romanizmu, odnosno riječi preživjeloj još iz ranog srednjeg vijeka.

Lumblija i na drugim otocima

Od ostalih hrvatskih otoka slična riječ poznata je i na Cresu – oblija opisuje kolač koji se jede za Sve svete. U Komiži pak na otoku Visu spominje se lumlija: ,,vrsta kolača s mednulama i suhim grožđem”, dok u Smokvici na Korčuli također postoji lumblija, poznata kao ,,slatki blagdanski kruh”. Murterani imaju bubliju, čije je značenje uskršnja pogača ili sirnica.

Začini i za lumbliju

Začini i za lumbliju

U francuskom jeziku u 11. stoljeću potvrđeni su oblici oblee i obleie značenja sitno pecivo, a u 14. stoljeću i oblik oublie, istog značenja. Zanimljiva je sličnost s francuskim terminom oublier, koji znači zaboraviti. Sitno pecivo se na španjolskom kaže oblea, na portugalskom obrea, a nama je najbliži katalonski oblik oblia, iz kojeg je prema lingvistu i akademiku Vojmiru Vinji riječ vjerojatno došla u Dalmaciju.

Da zaključimo: Vojmir Vinja (koji je jedan dio djetinjstva proveo na Korčuli), smatra kako je lumblija pučka riječ slična riječi oblanta, sa značenjem pogača, kolač ili sirnica, a pučki karakter objašnjava veliki broj varijanti na širokom prostoru (ublija, bumblija, lumblija, iblija, oblja, itd.).

Bez obzira na to koji je od lingvista u pravu, možemo biti ponosni na slatki kruh koji se stoljećima, pa zasigurno i duže od tisućljeća zadržao u našim krajevima i umjesto da lagano pada u zaborav, folklor i tradiciju, malo je obitelji na zapadnom dijelu otoka Korčule koje neće ovoga blagdana kušati barem jednu ”bublicu” – lumbliju.


Izvor: Vinja, Vojmir. Ima li katalanizama u jadranskom hrvatskom?, 1996, HAZU, Zagreb

Božić na stolu: Fratri i pršurate

Poštujući zapovijedani nemrs,  ljudi na otoku od starina za Badnjak jedu ribu uz različite priloge. Moja baka pored glavnog jela svake godine obavezno napravi i ”fratre”, a poslije kao desert pršurate. Recepti za pršurate (ili fritule) mogu se naći u različitim dijelovima Hrvatske, no ja ću ovdje napisati starinski otočki, s grožđicama i orasima. Za razliku od pršurata, ne znam gdje se sve za Badnjak pravefratri” (pržene girice uvaljane u tijesto pršurata). Budući da mi traženju ovog pojma internet ne pomaže, pretpostavit ću da se takav naziv koristi u Veloj Luci i možda okolnim mjestima. 

Pršurate

Prema ‘originalnom’ receptu u pršurate ne ide krumpir, no ako želite mekše tijesto možete ga dodati, stoga ću ovdje napisati starinski recept s dodatkom krumpira.

  • 70 dg glatkog brašna
  • 30 dg krumpira
  • 1 kocka svježeg kvasca
  • oko 2,5 dl mlijeka
  • čašica domaće rakije (ili ruma)
  • 2 žličice sitno sjeckanih badema ili oraha
  • ½ žlice grožđica
  • malo soli
  • 2-3 žličice šećera
  • malo korice limuna ili naranče

1. Izmiješajte kvasac u malo mlakog mlijeka. Dodajte žličicu šećera i žlicu brašna, te izmiješajte da ne bude grudica. Pustite da se kvasac digne.

2. Ogulite krumpir i skuhajte ga, a potom kuhani krumpir zgnječite. U sredinu ‘smjese’ dodajte brašno, kvasac, sol, šećer, rakiju (ili rum), nasjeckane bademe ili orahe te naribanu koricu naranče ili limuna. Polako dolijevajte vodu u kojoj se kuhao krumpir (neka bude topla, ne vrela) i sve dobro miješajte. Ako je vode premalo, u smjesu dodajte mlijeka i cijelo vrijeme miješajte.

3. Miješajte tijesto oko 20 minuta (dok vas ruka ne zaboli i ne mislite se predati), tako da kuhaču ”zavlačite” pod tijesto i brzo ga podižete. Tijesto mora biti srednje-gusto, mekane teksture i lako za hvatanje rukom.

Izvor: kastelanska-panorama.com

Izvor: kastelanska-panorama.com

4. Pripremiti posudu s toplim uljem, kako bi mogli ispržiti pršurate u vrućem  dubokom ulju.

5. Tijesto uzimamo jednom rukom i istisnemo ga između palca i kažiprsta, dok ga drugom hvatamo žličicom u obliku ”loptice” i stavljamo u ulje.

6. Kuglice bi se mogle zalijepiti jedna za drugu, pa ih morate lagano razdvojiti, a gotove su vrlo brzo i možete ih izvaditi kada vam se svidi njihova boja.

7. Gotove pršurate ocijedite i pospite šećerom u prahu.

Fratri

Još jedno tradicionalno Badnje jelo su ”fratri” posluženi s kupusom.

1. Za fratre vam trebaju gere (girice) koje ćete prethodnog dana ”polučiti”. Ribu treba najprije oprati i obrisati. Ovisno o količini ribe odaberite veličinu posude u koju ćete ribu naslagati. Na dno posude prvo stavite red soli i češnjaka kojeg ste prethodno zgniječiti. Na sol i češnjak naslažite ribu. Nju ćete potom ponovno posoliti i prekriti zgnječenim češnjakom, a na to ide sljedeći red gera, koje ćete sada okrenuti s druge strane: njihova glava će ići tamo gdje je prije bio rep. Na drugi red ribe također treba staviti sol i češnjak. Ostaviti sve da ostoji 24 sata.

2. Nakon što su gere odstajale, možete početi raditi fratre za čiju izradu trebate isto tijesto koje se koristi za pripremu pršurata. Budući da se tijesto puno brže prži od ribe bilo bi najbolje gere prvo malo ispržiti, a tek onda kada su polu-gotove uvaljati u tijesto.

3. Ribu uvaljanu u tijesto od pršurata pržiti u dubokom ulju i izvaditi kada tijesto poprimi žućkasto-zlatnu boju.

Dobar tek!

Sve što otočanin treba znati o odlasku na studij

Svaki brucoš otočanin koji s nestrpljenjem čeka početak svojih prvih fakultetskih predavanja trebao bi znati nekoliko stvari o svojim nadolazećim godinama školovanja: priče o autobusu i slanju paketa sa zeljem nisu potpuno izmišljene. No vratimo se na početak.

Za otočane koji odlaze na studij činjenica da će po prvi puta živjeti sami u dalekom gradu velika je stvar. Budimo realni velika je to stvar za svakoga: gube se blagodati mamine kuhinje, ormara uvijek punog odjeće koja se pere i pegla sama od sebe, i tek sada shvaćate što znači brojiti dane do kraja mjeseca da vam sjedne novac na račun.

Mater & otac

Vaši roditelji bolno svjesni činjenice da njihovo dijete odlazi, neće vam puno olakšati situaciju. Ako ste vi zabrinuti kako ćete se snaći tu brigu pomnožite s tisuću i još nećete biti ni blizu njihovoj panici. Da ne spominjem kako stvar postaje gore ako ste starije dijete ili ne daj bože jedinac, pa će se sav strah zbog odlaska u daleki i opasni svijet prelomiti preko vaših leđa, dok će mlađi brat/ sestra otići samo uz pozdrav.

Sam oproštaj prije odlaska izgleda nekako ovako: vi ste sretni jer ćete napokon živjeti sami, daleko od dosadnih roditelja i sobe koju morate dijeliti s bratom/ sestrom, ali toj sreći uskoro dolazi kraj. Zašto?

Izvor: sabcat.com

Izvor: sabcat.com

Roditelji će vam prvo reći da budete oprezni jer je to veliki grad, a onda će početi nabrajati da se: nikada ne vraćate kući sami poslije ponoći, nikome ne otvarate vrata, uvijek zaključavate, da ne pijete, ne družite se sa sumnjivim ljudima i da vam bude na pameti kako je to grad, a vi ste ipak naivni i dolazite iz malog mjesta. Poslije njihove ‘kratke lekcije’ imate osjećaj da će vas netko, čim stignete, u najmanju ruku napasti, istući i opljačkati, a potom vas slijediti do stana i tamo ponoviti sve isto.

Ako studentske dane ne mislite provesti isključivo učeći u sobi (što bi bila šteta), činjenica je da ćete prekršiti većinu roditeljskih pravila. Ipak budite oprezni, jer u mom slučaju bilo bi bolje da sam više slušala mater i oca: otvoriti vrata nepoznatom čovjeku značilo je otvoriti HRT-ovom inkasatoru koji mi je na mjestu naplatio globu zbog neprijavljene televizije.

Poslije roditelja na red dolaze baba i dida. E sad ima to svojih prednosti, jer babe su uvijek spremne dati koju kunu ‘da se nađe’. Bake otočanke generacija su koja je nažalost mogla samo maštati o studiju, ali čini se da se dobro razumiju u studentske financije. Jedina negativna stvar je što su sentimentalne pa se nemojte začuditi ako puste koju suzu i kažu: -Tko zna di ću ja bit dok se ti vratiš za Božić, a sljedeće će godine ponoviti sve isto.

S.O.S. – Spakiraj ostatke spize

Otočanima, pogotovo onima koji odu što dalje, prvi mjesec u novom gradu je prijeloman. Većinu hvata nostalgija za domom, a da bi je što lakše preboljeli vaši roditelji uvijek imaju spremno rješenje: –Je li mi jedeš? Jesi se osušila? Kakva je menza? Poslat ću ja tebi nešto…

Izvor: http://loquemesaledelospeones.blogspot.com

Izvor: loquemesaledelospeones.blogspot.com

Tako počinje slanje paketa noćnom linijom s otoka, popraćeno studentskom sačekušom na autobusnom kolodvoru u Zagrebu. Paketi su se slali u doba mojih roditelja, šalju se danas, a vrlo vjerojatno će se slati i za dvadeset godina, jer nema boljeg osjećaja nego kad za rođendan izvadite kolače iz velike kartonske kutije.

Što se tiče samog sadržaja kutije i učestalosti slanja, to ovisi od pojedinca do pojedinca: ulje, vino, pršut, kolači, a priča se i o legendarnim ‘tećicama blitve i zeja’. Od onih urbanih legendi kako se onda na taj isti bus šalje prljavo rublje ili se traži od roditelja slanje paketa na tjednoj bazi, unaprijed se ograđujem, jer takve osobno ne poznam. Zlobnike koji šire te priče o otočanima ovom prilikom pozivam na pršut iz paketa.

Dragi studenti želim vam uspješnu akademsku godinu, brzo snalaženje, puno prijatelja i lijepih trenutaka i ne zaboravite koji put otići na autobus po svoj paket da se zadrži otočka tradicija.

I da, ako vas i na posljednjoj godini mama nastavi pitati vraćate li se kasno sami doma, ne zaboravite da i dan danas, kad na Vijestima pričaju kako se dogodio zločin u kilometrima udaljenoj Dubravi ili Podsusedu, mene moja nazove i pita jesam li se zaključala. Tako to valjda mora biti.