Zaobilazim ljude kod kojih je sve savršeno. Ne zato što imam nešto protiv njih, nego zato što je savršeno uglavnom nije realno i krajnje je dosadno. Mislim da većina ljudi zapravo ne voli savršeno. Vjerojatno baš zato svi volimo čitati ispovijesti poznatih sportaša, koji su krenuli od dna i došli do vrha. Kao recimo Kostelići….