Ružarij, zvir, bitka kod Lepanta i 10.000 Hrvata

Bitka kod Lepanta najveća je i najkrvavija pomorska bitka u povijesti. Odigrala se je 7. listopada 1571. kraj grčkog grada Nafpaktosa, poznatijeg kao Lepant, smještenog na obali Jonskoga mora u današnjem Korintskom zaljevu. U bitci su se sukobile dvije najjače flote onog doba: flota Svete lige koja je objedinila sav kršćanski svijet ondašnje Europe i flota Osmanskog carstva. Ono što je u svijetu danas manje poznato je to kako je čak svaki peti sudionik bitke kod Lepanta bio Hrvat.
Izvor: http://media-2.web.britannica.com/

Izvor: media-2.web.britannica.com

Sredinom 16. stoljeća Turci su već bili zauzeli pola Europe – od Carigrada do Budima i od grčkih otoka do zidina dalmatinskih gradova, sve je bilo pod vlašću Osmanlija. Osmanlije su u to vrijeme harale i Sredozemljem, a u svojim pljačkaškim pohodima došli su čak do Jadrana, što je ranije bilo nezamislivo, stoga je bitka kod Lepanta bila jedna od najvažnijih bitki za oslobođenje od Turaka, prije nego što i druga polovica Europe padne u njihove ruke.

Uvod u bitku kod Lepanta

Samoj bitci prethodilo je tursko osvajanje mletačkog otoka Cipra. Cipar je za Mletke bio važno sjecište pomorskih putova, otok koji im je omogućavalo trgovačke veze u istočnom Sredozemlju ali i s udaljenim krajevima, što je Mlečanima donosilo znatne novčane prihode. Selim II, nasljednik Sulejmana II, došavši na vlast poslušao je savjete svojih paša i vezira koji su smatrali kako osmanskoj mornarici kršćanska mornarica snagom nije dorasla i 1570. godine zauzeo je mletački otok Cipar.

Zapovjednik flote Svete lige - Don Juan od Austrije  Izvor: Wikipedia.com

Zapovjednik flote Svete lige – Don Juan od Austrije Izvor: Wikipedia.com

Za Mlečane je gubitak Cipra bio snažan udarac te su zatražili pomoć od kršćanskih zemalja, a odazvali su im se Španjolci i papa. Tako su kršćanske zemlje ujedinjene protiv istog neprijatelja zaboravile na dotadašnje razmirice i osnovale prvu savezničku flotu pod mletačkim zapovjedništvom, međutim ta flota nije ništa postigla te se je u jesen 1571. godine razišla.

Neuspjeh prve  flote saveznike nije pokolebao, te su na inicijativu energičnog pape Pia V 24. svibnja 1571. u Rimu sklopili sporazum o osnivanju druge Svete lige koju su činile Papinska država, Španjolska, Mletačka republika, Napulj, Sicilija, Genova, veliko vojvodstvo Toscane, vojvodstva od Savoje, Parme i Urbina te malteški vitezovi. Za zapovjednika je postavljen Don Juan od Austrije.

Snaga flote Svete lige – više od petine činili Hrvati

Pomorske snage Svete lige sastojale su se od 204 galije, 6 galeaca i 28 transportnih brodova iz Dubrovnika. Imale su 80.000 ljudi posade od kojih su 30.000 činili vojnici, a iako službeni zapisi ne postoje, procjenjuje se kako je među 80.000 mornara i vojnika više od 10.000 bilo Hrvata koji su dolazili iz različitih dijelova: s Krka, Cresa, Raba, iz Zadra, Paga, Šibenika, Trogira, Hvara, Splita, Brača, Korčule, Dubrovnika, Umaga, Poreča, Pule, Labina i Plomina (…). Velik doprinos hrvatskih gradova, posebice Dalmacije (koja se tada nalazila pod vlašću Mletaka) vidimo i u popisu galija koje su sudjelovale u bitci:

  • Otok Cres, galija Sv. Nikola
  • Otok Krk, galija Uskrsli Krist
  • Otok Rab, galija Sv. Ivan
  • Grad Šibenik, galija Sv. Juraj
  • Grad Trogir, galija La Donna (žena)
  • Otok Hvar, galija Sv. Jerolim
  • Grad Kotor, galija Sv.Trifun

Uz to treba napomenuti kako je i grad Zadar poslao svoju galiju ali ona je zarobljena kod Krfa prije nego što se uspjela priključiti glavnini flote, a Hrvati su sudjelovali i na galiji Lav iz Kopra. Korčulanske galije nije bilo jer je stradala u turskom napadu na grad samo mjesec dana prije bitke.

Zvir - pulena hvarske galije Izvor: s493.photobucket.com/

Zvir – pulena hvarske galije
Izvor: s493.photobucket.com/

Tijek bitke

Snage Svete lige sukobile su se s brojčano nadmoćnijim neprijateljem 7. listopada 1571. Turske snage sastojale su se od 221 galije, 38 galeaca i 18 fusta koje je na desnom krilu predvodio admiral Mehmet Sorak, u sredini Mehmet Ali, a slijeva Uluç Ali. Imali su 41.000 veslača, 13.000 mornara i 34.000 vojnika (uglavnom janjičara), no iako im je ljudstvo bilo brojnije njihovi brodovi bili su slabije opremljeni, a janjičari nisu bili naviknuti na borbu po palubama. Brodovlje Svete lige imalo je topove, a vojska je bila naoružana ručnim vatrenim oružjem što se pokazalo kao velika prednost u borbi prsa o prsa na galijama.

Prema planu, brodovlje Svete lige trebalo je biti raspoređeno u formaciji polumjeseca, između čijih je krakova trebalo ploviti 6 velikih galijaca, po dva ispred svake eskadrile u središtu sa španjolskim brodovima Don Juana Austrijskog, no prije nego što je kršćanska flota zauzela ratnu formaciju došlo je do preuranjenog napada na lijevom krilu. Prema priči, preuranjenom napadu kumovala je i poznata dalmatinska nestrpljivost zbog čega je mletački general Agostino Barbarigo izgubio život. Međutim, njegova smrt nije bila uzaludna jer je tursko krilo bilo uništeno.

Poprište najžešće borbe bio je centar kršćanske flote, gdje se na admiralskom brodu La Reale vijorila zastava Svete lige koju je papa blagoslovio i predao Don Juanu od Austrije. Kršćanske snage naposljetku su osvojile turski zapovjedni brod i turskom admiralu odsjekle glavu te je izložile na jarbolu španjolskog zapovjednog broda što je dovelo do psihološke prednosti kršćanskih snaga i pomoglo u okončanju bitke.

Armadi Svete lige trebalo je pet sati da pobijedi i uništi tursku flotu. U 16 sati Papa Pio V koji se za vrijeme boja molio u katedrali u Vatikanu, ponesen ukazanjem potopljene turske mornarice, ustao je i rekao: ,,Zahvalimo Bogu, Kršćansko oružje je pobijedilo!” Dvije godine prije same bitke, u znak otpora prema turskim osvajanjima, papa Pio V cijelu kršćansku Europu pozvao je na moljenje svete krunice, pa su pobjedu kršćani pripisali zagovoru Blažene Djevice Marije. U znak zahvalnosti i kao spomen na bitku papa je odredio da se svakog 7. listopada slavi spomen Blažene Marije od Krunice, a znak zahvalnosti održao se i do danas kada se kroz cijeli listopad u crkvi javno moli krunica.

Hvarska zvir i trogirski pijetao

Trogirski pijetao Izvor: muzejgradatrogira.blogspot.com

Trogirski pijetao
Izvor: muzejgradatrogira.blogspot.com

Ova bitka bila je jedna od najkrvavija pomorska bitki u povijesti – sveukupno je poginulo 28.000 ljudi. Trogirska, kotorska i šibenska galija bile su uništene, a na galijama s Raba, Krka i Cresa većina vojnika i mornara je poginula te nisu mogle ploviti. Kao zanimljivost, na jednoj od galija Svete lige u boju je bio ranjeni i Miguel de Cervantes, autor Don Quijotea.

U spomen na bitku u Hvaru se i danas čuva ”Zvir” – pramčani ukras pulena s hvarsko-viške galije koja je sudjelovala u bitci, dok se u Trogiru čuva pijetao – pulena s neprijateljskog broda koju su Trogirani donijeli kao trofej.

Pobjeda u bitci kod Lepanta bila je prva velika pobjeda kršćanske vojske protiv Osmanskog Carstva koju je trebalo bolje iskoristiti. Naime dok su Turci strahovali od pobjednika i osvajanja Carigrad, saveznici vođeni vlastitim materijalnim interesima vratili su se starim razmiricama te Turke nisu potisnuti onoliko koliko je to zapravo bilo moguće.


Moji izvori iz kojih možete saznati više:

Oglasi

Viktualienmarkt: Mjesto gdje su rogači i smokve skuplji od egzotičnog voća

U samom srcu Münchena nedaleko od Marienplatza, nalazi se tržnica Viktualienmarkt (lat. victuals=hrana)– nezaobilazna postaja za sve prave gurmane. Svježe povrće, egzotično voće, sirevi, začini, zimnice ali i riba samo su dio njene ponude, a raznovrsne i svježe namirnice omogućile su Viktualienmarktu da se od ”uobičajenog placa” s vremenom razvije u tržnicu s delicijama i tako postane nezaobilazna stanica svakog zaljubljenika u hranu.

Viktualienmarkt

Prije posjeta Viktualienmarktu pokušala sam pronaći nešto više o samoj tržnici koja se prostire na čak 22,000 m2, a neki od prvih utisaka na koje sam naišla bili su oni s TripAdvisora. Tržnica je 2013. dobila njihov Certificate of Excellence, a komentari turista redom su pozitivni. Uz dobru reputaciji podatak koji je podigao očekivanja bilo je i taj što su od 46 najpoželjnijih lokacija za shopping u Münchenu, posjetitelji Viktualienmarkt svrstali na čak drugo mjesto. S obzirom na visoku reputaciju najviše me zanimalo što je to zbog čega ova tržnica uživa toliku popularnost: svježa i šarolika ponuda, povoljne cijene ili možda sve zajedno? Odgovor je bio negdje između.

Na tržnicu, na pivo!

Zbog svog koncepta Viktualienmarkt je više od tržnice na kakvu smo navikli kada trebamo na ‘plac’ ili ‘peškariju’ da bi kupili ručak. U samom središtu nalazi se Biergarten s velikim drvenim stolovima koji su vikendom prepuni posjetitelja, što domaćih, što lokalnih, koji se druže i uživaju u pivu, kobasicama i ostalim bavarskim specijalitetima. I pri tome nije neobično da Nijemci koji inače slove kao sramežljiv narod, pjevaju i galame, pogotovo ako taj vikend doma igra Bayern München.

Sam Biergarten okružen je mnogim malim štandovima i dućanima. Na početku su smještene mesnice, zatim dolaze štandovi sa sirom, cvijećem, začinima, ali i mnoštvo štandova na kojima se prodaje svježe voće i povrće. Upravo je voće i povrće bilo ono što me najviše zanimalo pa sam malo pogledala cijene i što se nudi, i mogu reći da me jedno i drugo iznenadilo. Primjerice sada, krajem travnja, na Viktualienmarktu možete kupiti sve, ali doslovno sve: od rajčica i jabuka do trešnjanja, lubenica, nektarina ili čak marokanskih datulja. Viktualinemarkt se diči i time što nudi ,,egzotične sastojke koji nisu dostupni nigdje drugdje u blizini”, međutim cijene sezonskog voća i povrća za hrvatski su džep nešto više, i čini mi se veće nego u njemačkim supermarketima, dok je egzotično i svo ‘vansezonsko’ voće daleko preskupo.

Trenutno se na skorom svakom koraku nude šparoge i pri tome postoji razlika u cijeni između bijelih i zelenih iako su i zelene daleko od onih tankih šparoga na koje smo navikli. Doduše i cijena je puno veća. Tako stručak zelenih košta oko 8 eura, dok je pola kile bijelih šparoga iz uzgoja (s neizostavnim predznakom BIO) 5 eura.

Šparoge

Egzotični Mediteran

Malo dalje od šparoga nalaze se štandovi na kojima se nudi egzotično voće. Zanimljivo je da se uz datulje, mango i papaju nude i voćke koje su u Dalmaciji sve samo ne egzotične: mindeli, rogači i smokve ovdje drže iznimno visoke cijene, i većina je uvezena iz Turske. Rogač, u puku poznatiji kao kruh svetog Ivana ili hrana za siromašne, kod nas se najčešće doživljava kao hrana za magarce i mule, međutim posjet Viktualienmarkt natjera vas da dvaput razmislite. Cijena kilograma rogača tu je 20 eura, što je dva i pol puta skuplje od recimo papaje, a slično ćete izdvojiti i za smokve ili mindele koji se prodaju na deke. Tako deset deka sušenih smokava ili neoljuštenih, još zelenih mindela iz Turske košta 1.95 eura što je gotovo 15 kuna. Svježe smokve pak dolaze iz Brazila i u tom slučaju cijena samo jednog komada je 1.95. Ako pak poželite trešnje dok one naše u Kaštelima ili Šibeniku ne sazru, 100 grama Francuskih trešanja sada ćete platiti 14,95 eura, a prije nego što sazru neretvanske lubenice možete kušati brazilske i to za gotovo 5 eura po kilu. Šipak koji kod nas dozrijeva na jesen sada se na Viktualinemarktu uvozi iz Indije i prodaje za 5,95 eura po komada, dok se među uvoznom robom može naći čak i talijanski mladi krumpir za 5 eura po kili. Iako se mnoge od ovih cijena čine pretjeranima, treba uzeti u obzir da je München prema nekim studijama grad s najvećom privrednom snagom i najvišom kvalitetom života, stoga je očito da postoji i raznovrsna potražnja te kupci koji su si spremni priuštiti proizvode po višim cijenama. Viktualienmarkt zato nudi svo voće, bez obzira na godišnje doba. Mene jedino zanima koliko bi onda koštao uvoz iz Nijemcima bliže Hrvatske za koji mjesec kada kod nas sazru recimo rogači ili smokve?

Smokve

Lubenica

Proizvod jedan, ali vrijedan: na Viktualienmarktu može se kupiti Vegeta.

Vegeta

Njemačka možda nije poznata po maslinovom ulju ali zato se prema viđenom na tržnici mogu pohvaliti konzerviranjem maslina. Ponuđene u velikim drvenim posudama masline su punjene gotovo svačim, pa čak i limunom, češnjakom ili orasima. Cijena? Deset deka košta oko 1,80 ili 13 kuna.

Masline

Šanpjero, račići i jakobove kapice

Na poslijetku razgledavanja Viktualienmarkta, na red je došla mala ribarnica. Nema neugodnog mirisa, nema mokrih podova, samo ljudi koji ispred sjede na barskim stolicama, piju vino iz visokih čaša i jednu morske specijalitete. To je bila dovoljna naznaka kako se vjerojatno više radi o ‘fensi’ trgovini ribe i morskih plodova, nego o klasičnoj ribarnici malog mista. A što se nudi? Kilo hobotnice za 30 eura, kilo zubatca ili šanpjera (kovača) za 48 i kilo kozica (king prawns) za 50. Fileti tune koštaju 65 eura kilo, dok se za istu cijenu može kupiti i kilogram jakobovih kapica uvezenih iz Sjedinjenih Država. Cijene zvuče poput restoranskih, no trgovina je puna ljudi koji kupuju ribu i školjke izložene na ledu. Kroz glavu mi je samo prošlo kako trebaju pogledati oči i okrenuti škrge.

Peškarija

Na samom kraju moram reći da me se Viktualienmarkt dojmio zbog ozračja, raznovrsne ponude koja se opire pravilima poljoprivredne sezone, ali i cijena koje su  ljudi spremni platiti za pojedine proizvode. Nažalost cijene ne mogu uspoređivati jer stanje na drugim tržnicama ne znam, ali ako ne iz puke znatiželje, Viktualienmarkt svakako vrijedi posjetiti zbog Biergartena i dobrog piva. Jedino što se nadam je da ću za nekog od budućih posjeta u izlozima vidjeti još nešto hrvatsko osim Vegete.

TripAdvisor: Kakvi komentari prate hrvatske otoke uoči nove turističke sezone

TripAdvisor, trenutno vjerojatno najpopularnija specijalizirana internetska stranica za ocjenjivanje turističkih odredišta, restorana i hotela, objavila je popis 25 top destinacija i 25 najpopularnijih plaža u protekloj 2013. godini. Hrvatska se nažalost nije našla na tim listama, no iskreni i često oštri komentari turista iz cijelog svijeta koji ocjenjuju ono što im se na odmoru manje ili više svidjelo nisu zaobišli ni naše otoke. Na skali ocjenjivanja od 1-5 Hvar, Brač, Vis, Korčula, Lastovo i Mljet dobili su visokih 4,5 pa će u novu turističku sezonu ući s velikim očekivanjima. A mjesta za pogreške nema, jer komentar nezadovoljnog gosta na TripAdvisoru vide baš svi.

Izvor: wikitude.com

Izvor: wikitude.com

Najljepša plaža je talijanska

Prema mišljenju korisnika TripAdvisora najljepša plaža je Rabbit Beach na najjužnijem talijanskom otoku Lampedusa, smještenom između Sicilije i Tunisa. Otok s oko 4,500 stanovnika krase bijele pješčane plaže, blaga klima s dugim i suhim ljetima, te izrazito čisto more. No koliko će vas koštati ako se ovog ljeta poželite okupati na trenutno najpoželjnijoj svjetskoj plaži? Ono što Lampedusu čini možda nešto skupljom od ostalih odredišta činjenica da se radi o otoku bližem Africi nego Europi, pa je najizglednije da će turist doputovati najugodnijim ali i najskupljim prijevoznim sredstvom –avionom. Što se tiče cijene smještaja, ako ne želite stanovati u hotelu već provesti tjedan dana u privatnom smještaju evo što se može pronaći onako ‘od prve’  (pronađene cijene su među najnižima):

Photo: TripAdvisor

Rabbit Beach, Lampedusa; izvor: TripAdvisor

Apartman od 60 m2 u blizini autoceste, nedaleko od pješčane plaže s dvije spavaće sobe, kuhinjom, kupaonicom i verandom, par će u srpnju platit 350€ za cijeli tjedan, dok se cijena apartmana ovog tipa za četiri osobe, u razdoblju od srpnja do rujna kreće od 700€ naviše.

Za one koji na ljetovanje odlaze u velikom društvu, ili su spremni dijeliti apartman, Lampedusa nudi rješenje poput vile od 300 m2 smještene u malom zaljevu s pogledom na more za 2 do 12 osoba: dvije dvokrevetne, osam jednokrevetnih soba, pet kupaonica; privatni parking, blizina aerodroma i noćnog kluba; internet, tv i svi ostali popratni multimedijski sadržaji; vrt koji se proteže na 2000 m2 s roštiljem(…). Ovaj komfor od kraja srpnja do početka kolovoza za tjedan dana gost će platiti 375€ po osobi.

Hrvatska: #1 atrakcija splitskog područja je Hvar!

Hrvatski otoci nisu među prošlogodišnjih 25 najpopularnijih svjetskih odredišta, no pohvale svejedno ne izostaju. Pogledali smo kako na TripAdvisoru kotira šest južno i srednje dalmatinskih otoka i evo što smo doznali:

Hvar je ocijenilo preko 400 korisnika, s ukupnim prosjekom od 4,5. Osim dobrih ocjena, jedan od naših najpoznatijih otoka dobio je i puno pohvala kao najzanimljiviji, najljepši i najzabavniji od svih hrvatski otoka. ,,Dragulj među otocima – Ibiza pojedi se od zavisti!”- napisala je turistkinja iz Londona dodajući kako će Hvar postati mjesto na koje se mora otići. Uz to, u kategoriji 50 najzanimljivijih splitskih atrakcija Hvar je smješten na samom vrhu, čime je s prvog mjesta izgurao čak i Peristil te Dioklecijanovu palaču.

No koliko će istog engleskog turista koštati ljetovanje na ovom dragulju hrvatske obale? Ako u tražilicu upišete Hvar accomodation i odaberete prvo što vam se ponudi, evo što ćete pronaći: Recimo da vas zanima upravo grad Hvar, jeftiniji privatan smještaj u apartmanu. Cijena za dvoje u razdoblju od početka srpnja do početka rujna je oko 80€ za noć, dok je cijena dvokrevetne sobe nešto niža: oko 60€. Apartman za četiri osobe u istim terminima koštat će vas oko 125€ na dan, što je zapravo cijena vrlo slična najnižoj na svjetskoj top-plaži, Lampedusi. Naravno cijena ovisi i o vrsti smještaja (soba, kuća, apartman), o broju osoba ali i datumu, pa su sobe skoro u pola jeftinije u listopadu i od početka svibnja do lipnja.

,,Upozorenje ljubiteljima hrane! Na Braču smo pronašli gastronomske delikatese”

Ovaj komentar ostavio je gost iz Kanade kojem su se posebno svidjeli domaće maslinovo ulje i džem od smokve. On je tek jedan od sto gostiju koji su na TripAdvisoru Brač ocijenili peticom i svrstali ga uz bok ostalim hrvatskim otocima s ukupnom ocjenom od 4,5. ”Brac, dolce Brac” kako je napisao jedan Talijan, svojim će posjetiteljima ostati u sjećanju kao još uvijek ”neiskvaren” i ne u potpunosti istražen otok čistog tirkiznog mora, dobro povezan s kopnom i jednostavan za snalaženje zbog čega je izvrstan za jednodnevni izlet. Komentator iz Sjedinjenih Država naveo je i to kako se na Braču relativno povoljno može pronaći apartmanski smještaj sa 4-5 zvjezdica, posebno u rujnu kada su dodatan plus manje gužve.

Grad Vis

Grad Vis

Vis: Naglasak na dobroj hrani, opuštanju i uživanju

Za Vis TripAdvisor nije ponudio mogućnost ocjenjivanja cjelokupnog otoka, već se mogu pronaći pojedinačne atrakcije, restorani i barovi ili pogledati recenzije spavaćih soba. Međutim pri traženju Komiže mogli bi imati malih poteškoća, jer je na stranici preimenovana u ”Comisa”, pa obratite pažnju. Na Visu je TripAdvisor, čini se, naglasak stavio na opuštanje i uživanje u hrani. Najbolje ocijenjeni smještaji su hotel San Giorgio u Visu (Certificate of Excellence 2013), i Villa Kamenica u Komiži (Travelers’ Choice® 2013 Winner), a tko želi preporuku restorana moći će odabrati između njih petnaestak. Najvišu ocjenu dobili su konoba Lola (cijene: 4- 53€) u Visu, te konoba Barba i Jastožeru u Komiži. Lista kulturnih znamenitosti i prirodnih ljepota nažalost puno je oskudnija sa samo Modrom špiljom na Biševu i uvalom Stiniva, dok primjerice nema crkve sv. Nikole u Komiži ili viške tvrđave Fortica koja igra sve veću ulogu i u noćnom životu Višana i njihovih posjetitelja.

,,Star ali ne i zaboravljen”

Baš poput Visa, ni otok Korčulu korisnici TripAdvisora nisu ocijenili u cijelosti, već sadržaj po sadržaj: od restorana u Veloj Luci, do privatnog smještaja u Lumbardi. Među korčulanskim atrakcijama, na prvom je mjestu stari grad sa 156 glasova i ocjenom 4,5. Korčula je čista i prekrasna, ima odličnu atmosferu, prepuna je povijesti i dobrih restorana, ono je u čemu se većina komentatora složila. Osim starog grada, na listi ‘must see’ stvari našle su se i moreška te kuća Marka Pola, a luksuzni hotel Lešić-Dimitri smješten u starom gradu ocijenjen je TripAdvisorovim certifikatom izvrsnosti za 2013. godinu.

Mljetu pripao Certificat of Excellence 2013.

Što je popularnije: brački Zlatni rat ili samostan na Mljetu? Iako Zlatni rat krasi brojne turističke plakate, zanimljivo je kako je Mljet ocijenilo čak stotinu korisnika više nego Brač, davši mu također visokih 4,5. Čitav otok Mljet nosi TripAdvisorov Certificat of Excellence 2013., te je naveden kao treća najveća atrakcija dubrovačkog područja, odmah poslije starog grada i dubrovačkih zidina, ostavivši iza sebe Elafitske otoke i Cavtat. Većina posjetitelja izlet na Mljet opisuje kao izlet koji se ne smije propustiti, a zanimljivo je i to da je većina komentatora kao prvu rečenicu o Mljeta napisala: ovo je raj.

,,Lastova ghost town”

Otok s vjerojatno najzanimljivijim dimnjacima na Jadranu ocijenilo je tek 13 posjetitelja, a prosječna ocjena je 4. Osim dimnjaka, njegovim su se posjetiteljima svidjeli napušteni vojni tuneli, čisto more, bogat podmorni svijet, ali i činjenica da nema puno ljudi.

Prateći TripAdvisor vidimo kako stranci percipiraju naše otoke i obalu,  što mnogima može biti putokaz ponašanja u narednom razdoblju, poticaj ispravljanju grešaka i unapređivanju turističke ponude kako ne bi sve ostalo samo na lijepoj prirodi i čistom moru.

Jedan dan u austrijskom carstvu čokolade

Od kad znam za sebe u jedno sam sigurna: obožavam čokoladu. Dok smo sestra ia ja bile male ja sam bila ona koja bi najprije pojela svoju čokoladu, a onda i pola njezine, i dok bi me ona tužakala mami u meni ne bi bilo ni trunke srama, jer bih znala da netko tko može čokoladu od 100 grama jesti četiri dana, ne zaslužuje je jesti uopće. Da sam tada znala da ću na jučerašnji dan deset godina poslije posjetiti tvornicu čokolade i unutra je besplatno degustirati ‘do pucanja’, tih istih deset godina od uzbuđenja vjerojatno ne bih ni oka sklopila.

U mnogim je krajevima Lijepe naše počela turistička sezona. Iako postoje iznimke, kod nas ona traje isključivo ljeti, od otprilike petog do sredine devetog mjeseca, iliti: dok je sunca i toplog mora. Prošlo sam ljeto susrela Nijemca koji me pitao kako doći do jednog otoka. Kad sam mu objasnila, on mi je izvadio ostale prospekte mjesta i počeo vikati: ,,Vidiš, ovo su sve same slike. Lijepe slike ali ništa više od toga. Tu kod vas nema ničega.” Čovjek je bio malo pripit, ali imao je potpuno pravo. Politika ‘sunce i čisto more’ stara je 20 godina i turisti danas traže više: traže konkretnu ponudu.

Carstvo stvoreno iz dobre ideje i predanog rada

Da je potrebna konkretna ponuda Austrijanci očito dobro znaju. U pokrajini Štajerska iznad plodnih polja nekadašnjeg vulkanskog područja smjestilo se mjesto Riegersburg. Mjesto krasi veliki srednjovjekovni dvorac u posjedu obitelji Liechtenstein sagrađen na brdu iznad, no ono po čemu je mjesto najpoznatije je tvornica čokolade Zotter koju godišnje posjeti triput više turista nego dvorac i Riegersburg zajedno. Današnju tvornicu sagradio je 2007. godine Josef Zotter. Ovaj slastičar s dugogodišnjim iskustvom u kulinarstvu u početku je, kako smo čuli, imao nekoliko slastičarnica u Beču koje su bankrotirale, pa se povukao u Riegersburg i posvetio eksperimentiranju s čokoladom, istražujući i kombinirajući najbolje okuse te stvarajući neobične i originalne čokolade među kojima ima i onih od ribe, kečapa ili konoplje.

Danas Josef Zotter ima pravo malo čokoladno carstvo stvoreno kako bi mnogi rekli iz ničeg’.

Zotterovo imanje

Zotterovo imanje

Njegovu tvornicu s oko stotinjak zaposlenih okružuju livade s domaćim životinjama, nasadima voća i povrća, štandom za hranu, neobičnim grobljem propalih ideja gdje su pokopane čokolada s ribom i čokolada s kečapom i maslacem od kikirikija, a ovaj idiličan krajolik Zotter je uredio u svega šest godina. I uz sve to svi njegovi proizvodi su organski i fair trade što znači da dio zarade ide djeci koja žive u zemlje iz kojih nabavlja kakaovac, pa je jedna kupljena čokolada ujedno i jedan obrok za dijete, na što je gospodin Zotter izuzetno ponosan.

Sve što trebate je žličica za degustaciju

Naša grupa bila je naručena za obilazak u 11.30, i da, u ovu tvornicu turisti hrle k’o ludi pa se velike grupe najavljuju, a kad čujete kako izgleda obilazak znat ćete i zašto. Za početak smo svi dobili keramičke žličice za degustaciju, a potom smo u Schokolade Theateru odgledali desetominutni film o tome od čega nastaju Zotter čokolade. Kakaovac se nabavlja iz Indije i čokolada se proizvodi izravno iz zrna kakaovca zbog čega ima pun, bogat okus, a uz to je krasi i umjetnički dizajn pakiranja. Poslije Theatera uzeli smo elektronske vodiče sa slušalicama i obilazak je mogao početi.

U prvoj prostoriji smo imali priliku kušati suha kakaova zrna iz raznih dijelova svijeta, no ona kao i tekućina od čistog kakaa su jako gorki i većini se nisu dopali.

Poslije kušanja stopostotnog kakaa

Poslije kušanja stopostotnog kakaa

U sljedećoj prostoriji s obje strane dočekale su nas čokoladne fontane ispod kojih su male slavine koje povučete i svoju keramičku žličicu napunite tekućom čokoladom. Tu su u onu prvotnu čistu kakaovu masu dodali mlijeko i različite arome pa je dobro imati sa sobom bočicu vode kako bi isprali usta da vam se ne pomiješaju okusi. Treća ‘postaja’ razgledavanja odvija se u dugačkom hodniku s pogledom na pogone koji proizvode čokoladu. Međutim malo tko obraća pažnju na goleme strojeve, jer ispred vas su mali stalci napunjeni čokoladom, koji ispod imaju polugu.

Sve što trebate je povući polugu i odlomiti svoju ploškicu za kušanje.

Takvih stalaka ima nekoliko desetaka i svaki sadrži čokoladu drugačijeg okusa.  Tako ima od one s bananom i malinama, do tamnih čokolada sa 70% kakaa iz Papue i Nove Gvineje ili Konga, a uglavnom nemate potrebu rezati repete jer vas čeka oko pedeset ploškica koje treba kušati.

‘Čoko bar’

Nakon što probate tvrdu čokoladu, slijedi ona koja se topi u mlijeku. Poslije hodnika dolazite u mali kafić na čijem šanku dobijete svoju čašu s mlijekom te metalnu miješalicu. Dok stojite uz prozor i čekate da do vas stignu vagončići s čokoladama koji se pomiču na žici iznad vaše glave, pogled gleda na zelene pašnjake Zotterovog imanja. Čokolade stižu u vagonima po tri i znatno je veća od one koju ste do sada mogli kušati, a okusi su različiti: mango, vanilija, cimet i med, čili… Kada ih otpakirate, ove čokolade trebate otopiti u mlijeku i potom popiti. Ako vam to nije dosta, sa strane je veliki ‘kotač’ koji nudi još desetak vrsta različitih komadića za kušanje, a na vama je koliko ćete pojesti.

Topiva čokolada.

Topiva čokolada.

Poslije čoko bara ljudi većinom imaju onaj sretni izraz lica sličan osobama u blago alkoholiziranom stanju. Šećer radi svoje. Međutim pametno je biti umjeren, jer slijedi soba s posudama punjenima čokoladnim kuglicama od badema, lješnjaka, bundeve… i sve su izvrsne. Na samom kraju, kad vam se od čokolade već muti pred očima, dolazite u predvorje tvorničke trgovine u kojem trebate samo zauzeti svoje mjesto i uzeti drvenu vilicu, jer ispred vas dolaze mali vagončići punjeni različitim čokoladnim pralinama. Vi sve što morate je kušati, dok se vagoni neprestano pune.

Obilazak završava u Zotterovoj trgovini gdje imate priliku kupiti sve što ste kušali, a za one kojima ni to nije dosta postoji mogućnost da uradite sami svoju čokoladu. S obzirom na kvalitetu i cijena je nešto ‘paprenija’, pa ćete primjerice za čokoladu od 70 grama (što je standardna veličina) platiti 2,90 eura, dok su čokoladni dražeji pakirani u kutijama od 100 grama i za njih ćete izdvojiti 4,90 eura. Dakle ekskluzivan okus, ekskluzivno malo pakiranje i ekskluzivna cijena, no sve što mogu reći je gospodine Zotter, vidimo se ponovno i želim vam još puno turista!

Kad roditelji dođu u posjet…

Roditelji me posjete nekoliko puta godišnje. Kada dođe mama, to izgleda ovako:

Čim otvorim vrata nastupi opće veselje. Potom ona ostavi kofer sa strane, odmakne se metar od mene i kaže:
 – Opet si smršavila.
Ja dobro znam da nisam, ali ne, ona se ne da:
– Joj smršavila si, sto posto ništa ne jedeš. Ništa ne vodiš brigu o sebi.
Ja: – Idem svaki dan u menzu.
Ona: – Ma je, što doma nešto ne skuhaš. Daj da vidim kako ti stoje te rebatinke.
Onda uključi svoje posebne senzore i promatra me detaljnije nego detektor metala na aerodromu.
– Samo da znaš, ove rebatinke su ti puno bolje stale kad si ih kupila. Vidim po njima da si smršavila.
– Mama nosim ih, normalno da su se malo rastegnule.
– Ništa ne vodiš brigu o sebi, opet će ona.
– Sto posto jedeš bez veze, trebala bi više pazit na sebe.

Mame valja imaju taj ‘trebaš jesti’ sindrom. 

Kad smo kod hrane, kao student držim se jednog pravila koje glasi: Jedi u menzi dok možeš, jer ionako ćeš cijeli život kuhati.
Nije da ne znam baš ništa spremiti, ali menza ima svoje prednosti: družiš se s društvom, ne moraš poslije prati suđe i još možeš birati što hoćeš. Doduše nakon mjesec dana sva ti hrana ima isti okus, ali da menze zbilja ne valjaju ne bi redovi bili toliki.

Kad otac dođe u Zagreb on postupi malo drugačije:

Nikad nije spomenuo da sam mršava. Nikad nije spomenuo da malo jedem.

Kult 'velike tećice' :)

Kult ‘velike tećice’ 🙂

Njemu uvijek izgledam isto. Ali to nije sve, njegove metode su podlije. Nakon što se pozdravimo i on ostavi kofer, sljedeća postaja je moj frižider. Uvijek ga otvori i pažljivo promotri, jer će me poslije cinkati mami. To se uglavnom svede na rečenicu: Frižider joj je prazan.
Ja ne bih rekla da je prazan, prije minimalistički uređen. Ima unutra nešto hrane ali je pomno birana i pažljivo dozirana. 

Međutim očevo ‘drukanje’ nije bez razloga. Na prvoj godini moji su mi bili poslali paket. Klasična priča nas otočana i autobusa s ‘tećicama spize’. Kako sam bila brucoš htjeli su me obradovati s domaćom hranom. Na žalost, nije dobro završilo. Otac je mjesec dana poslije u frižideru našao istu salatu od hobotnice. Doduše, u nejestivom stanju. Meni je dan danas žao zbog toga, pa smo i pakete sveli na ‘minimalizam’:  za rođendan dobijem kolač. Međutim nekoliko godine poslije oni svejedno prvo provjere moj frižider da se unutra slučajno ne bi zatekla hrana koju su vidjeli i zadnji puta kada su bili kod mene.

Sve u svemu, čini se da se loše reputacije nikad neću riješiti i sve to zbog jedne hobotnice. Dobro, i još nekih stvarčica, ali to je već neka druga priča…

Ako putujete zimi otputujte u Prag

Ovu zimu prijateljica i ja odlučile smo se počastiti i otputovati u jedan od najljepših europskih gradova: Prag. Našle smo ponudu preko agencije i uplaćivanjem propisanog iznosa trošak putovanja za mene je bio završen. Međuti  prijateljica je krenula s Korčule zbog čega je morala izdvojiti još 50 kuna za povratnu trajektnu i oko 300 kuna za povratnu autobusnu kartu. Udaljenost je zasigurno  najveći nedostatak otoka.

Kada je Muki stigla u Zagreb koferi su bili spremni, odjeća zarolana u ‘sushi stilu’ kako bi stalo više, iPod napunjen (album onog-čije-se-ime-ne-smije-izgovoriti dodan) i avantura je mogla početi. Kako vjerujem nikoga ne zanima što smo radili svaki sat, svaki dan evo nekih zanimljivosti koje su mi se urezale u pamćenje.

Pet stvari koje o Pragu morate znati

'Medijske bebe' koje krase tv toranj

‘Medijske bebe’ koje krase tv toranj

1. Prag, grad prepun povijesti, grad koji je trebao postati kulturno središte nacističke Europe i grad koji od turizma godišnje zaradi više nego cijela Hrvatska. Njegove ulice su čiste, fasade obnovljene, a kulturnih znamenitosti ima toliko da vam se poslije dva dana čini da u Pragu ne postoji ništa mlađe od 19. stoljeća.

Što se tiče cijena i prigovora kako je hrvatska obala skupa, samo mogu reći da ni Prag nije baš jeftin. Dovoljna je činjenica da njegovi građani izbjegavaju živjeti u centru, što zbog cijena, što zbog ulica pretrpanih turistima.

2. Za većinu studenata prva asocijacija na Prag je pivo. Češko pivo jedno je od najboljih na svijetu, a zanimljivo je što košta manje od vode. Dakle ako odete u restoran jeftinije vam je naručiti pivo nego Colu ili Sprite. Slično je i u trgovinama. Pola litre vrhunske pive poput Pilsnera ili Kozela koštat će vas do pet kuna.

3. Osim što se u Češkoj dobro pije može se i jako dobro jesti i to ne za puno novca. Primjerice svakako bi trebali otići na ručak u pivnici jer osim što ćete jesti u pravoj atmosferi srednjovjekovnog Praga, na meniju će vam se naći tradicionalna juha od luka, riba uvaljana u badem ili pohani sir nazvan ‘smrdljivi prsti’. Ručak u koji su uključeni predjelo, glavno jelo i piće koštat će vas oko 200 kruna (60 kuna).

Cijena u primjerice nekom talijanskom restoranu van centra može biti još i manja, a dobro je da se malo raspitate gdje se može dobro i jeftino jesti.

4. Kad se dobro najedete onda slijedi razgledavanje. Obavezno morate posjetiti Starogradski trg sagrađen još u 12. stoljeću. Astromomski sat Tu imate priliku vidjeti Astronomski sat iz 15. stoljeća koji precizno pokazuje ne samo dan i sat, nego i izlazak i zalazak Sunca i Mjeseca te nebeske znakove.

Također neizostavan je i Karlov most iz 14. stoljeća koji sa svoja dva gotička tornja i trideset kipova svetaca spaja sva dijela grada: Stari Gradi  Malu Stranu. Uz most se veže legenda koja govori kako je s njega kralj bacio ispovjednika Ivana Nepomuka koji mu nije htio otkriti vara li ga kraljica. Stavite li lijevu ruku na kip sveca i zaželite li želju, ona će se ispuniti, a vi ćete se ponovno vratiti u Prag

Što se tiče muzeja preporučujem muzej torture i seks muzej, a ako mislite da će vam u ovom drugom biti malo neugodno samo ću dodati da je prvi porno film (kako tvrde u muzeju) 1925. naručio djed današnjeg španjolskog kralja Juana Carlosa.

Suvenirnica

Suvenirnica

5. Tek sada mi je jasno koliko je teško posjet Pragu staviti u samo jedan post. Od mjesta koje treba posjetiti savjetujem još i Židovsku četvrt i njezino groblje te ‘kuću minuta’ u kojoj je kao dječak živio Franz Kafka (a prije njega prema legendi alkemičari). I pri tome ne zaboravite dvije stvari: za prijevoz od mjesta do mjesta obavezno kupite kartu jer je navodno neugodnost koju doživite kada vas kontrolor uhvati neprocjenjiva, i čuvajte se džepara. Svoje krune radije potrošite u nekoj od mnogobrojnih suvenirnica u kojima gotovo svi razumiju hrvatski.

Linkovi koji će vam pomoći u istraživanju Praga:

Grad ispunjenih tajnih želja

Zabavne činjenice o Pragu