Prva korizmena subota u mjesecu ove je godine bila rezervirana za pobožnost Dječjeg križnog puta. Četrnaest postaja Isusove muke bilo je raspoređeno kroz stari Put od Žrnova do Pupnata, koji je okružen poljima i čempresima pa smo kroz molitvu uživali u pogledu na pejsaže otoka. Taj put inače je dio rute Camino Korčula.

Posebno u ovom Dječjem križnom putu bilo je to što se istovremeno odvijao u Dubrovniku i na Korčuli, a bio je organiziran za djecu od 1. do 8. razreda. Iz Vele Luke smo krenuli u 8:30, nas čak 110. Osnovnoškolci, vjeroučiteljica, naš župnik, poneka mama, ali i, ako sam dobro vidjela, sigurno tri curice vrtićke dobi od kojih je jedna bila moja L.

U Žrnovu su nas dočekala djeca iz svih župa na otoku. Posebno iznenađenje bilo je vidjeti i male Lastovce koji su također došli sa svojim župnikom, a da bi stigli na trajekt probudili su se ujutro oko 3:30. Stigavši brzo smo se rasporedili po župama: Vela Luka, Blato, Čara i Smokvica… i krenuli pješačiti. Žamor koji je vladao pri dolasku brzo je utihnuo i zamijenili su ga molitve i razmatranja iz knjižice Dječjeg križnog puta u čijem su nastanku sudjelovali učenici svih 25 osnovnih škola s područja Dubrovačke biskupije. Razmatranja su pisana jednostavno, dječjim jezikom, jako su lijepo obrađena i potiču na razmišljanje, a prate ih dječje ilustracije.

Vrijeme nas je na putu poslužilo, sunce je grijalo pa su se uskoro mogli vidjeti i prvi kratki rukavi ove godine. Nije bilo prevruće i djeca su hrabro odradila i onu zadnju uzbrdicu, iako su ovi manji malo negodovali da mi mame non stop govorimo kako je ”još malo”, ali to malo nikako da prođe. Kako kroz križni put nismo radili pauzu, kad je došla kriza i trebao je odmor nastavili smo hodati prisjećajući se kako kroz malu žrtvu možemo biti bliže suosjećanju za Isusov put pun muke i trpljenja, žrtve i odricanja radi čovječanstva.

Zadnji kilometar pred cilj počelo se pričati kako djecu u Pupnatu čekaju palačinke. Prvašići, kojih je od luške dice možda brojčano čak bilo i najviše, naglo su živnuli. Nakon 14. postaje krenula je pjesma i pred župnu crkvu Gospe od sniga djeca su došla veselo. Pomolili smo se, slikali, malo podružili, pojeli palačinke (hvala domaćinima na tolikom trudu), i krenuli natrag u svoje župe. Rekla bih, sudeći barem po mojima, da su djeca bila umorna i sretna. Nadam se da je ovo lijepo iskustvo negdje u dječjim srcima, onako skriveno, rodilo želju da i dogodine sudjeluju u pobožnosti Križnoga puta.

-> Knjižica dječjeg križnog puta

–> Ove korizme možete sudjelovati u Camino Korčula.