Crkva Gospe od Začeća mala je zavjetna crkvica koju je 1885. godine podigla obitelj Tabain u predjelu Kale u Veloj Luci. Smještena među kućama i zelenilom, skriva se tiho i nenametljivo – baš kao što to često čine mjesta duboke pobožnosti. Brigu o njoj danas vode potomci iz obitelji Vlašić – Baja, a vrata crkve otvaraju se tek povremeno, najčešće o blagdanima. Uz područje na kojem leži ova crkva vežu se čak dvije legende, a jednu od njih još je u 19. stoljeću zapisao istaknuti lokalni povjesničar iz Blata na Korčuli, Nikola Ostojić.

Arhitektonski, crkva Gospe od Začeća skromna je i jednostavna, građena od lijepo klesanih kamenih blokova. Ima pravokutan tlocrt, malu polukružnu apsidu i ožbukanu unutrašnjost. Niski bačvasti strop odvojen je od bočnih zidova jednostavnim vijencem. U apsidi je smješten kameni oltar, a u središtu oltara nalazi se slika Bezgrješnoga začeća Blažene Djevice Marije.

Slika je djelo oca Vinka Draganje (1856. – 1926.). Iako danas manje poznat široj javnosti, ovaj dominikanac bio je akademski slikar te vrlo cijenjen umjetnik svoga vremena, a diplomu je stekao studirajući u  Firenci. U svojoj je obiteljskoj kući imao prvi slikarski atelijer u Splitu, koji je vrlo brzo postao okupljalište poznatih imena splitske likovne scene, a među ostalima posjećivao ga je i Emanuel Vidović. Osim što je autor oltarne pale u crkvi Gospe od Začeća, otac Draganja ostao je trajno povezan s Velom Lukom i kroz kapelu Gospe od Zdravlja, za koju je također slikao.

Legenda o ljekovitoj vodi

Zaljev Vele Luke dugačak je čak 9 kilometara, a uvala Kale predstavlja njegov kraj. Prema predaji tu postoji izvor ljekovite vode koji se ulijeva u more. Plitka i široka, ova uvala u prošlosti je bila omiljeno mjesto među lokalnim ženama za pranje rublja. Dok su radile, donji dio tijela bio bi im satima uronjen u more. S vremenom, među ženama koje su tu prale počela su se događati neobjašnjiva ozdravljenja. Ozdravljale su od ginekoloških tegoba, a one koje su dugo bezuspješno pokušavale zatrudnjeti – ostajale bi trudne. Vjerovalo se da je za sve zaslužna upravo čudesna ljekovita voda koja se na tom mjestu miješala s morem.

Zanimljivo je i da se upravo u uvali Kale, na tek stotinjak metara zračne linije od crkve Gospe od Začeća, nalazi Kalos – poznato lječilište za medicinsku rehabilitaciju. To je mjesto gdje se već desetljećima ljudi dolaze liječiti i oporavljati uz pomoć prirodnih blagodati ovog kraja. Još uvijek se sjećam prizora iz djetinjstva – ljudi bi sjedili na suncu, s rukama ili nogama premazanim tamnim blatom. Ljekovito morsko blato iz zaljeva bogato visokom koncentracijom minerala još uvijek se koristi, a nekoć se upotrebljavala i prirodna mineralna voda koja je tu izvirala. Danas je po onome što sam čula, izvor navodno zabetoniran (ovo ostavljam kao informaciju koju treba provjeriti).

Legenda o svetom Baziliju

Na Korčuli, blizu mjesta Vela Luka, nalazi se zemljište i tu je kamen s čovječjom glavom. Kopaj pod njim za pet noga i tu leži glava sv. Bazilija mučenika i svi njegovi nakiti izlatni prsten, i pod stolizom kopaj i naći ćeš sto (lamija) pločiza zlata.

Ovu tajanstvenu bilješku u 15. je stoljeću ostavio Polidoro Virgil, zlatar vjerojatno podrijetlom iz Venecije. Legendu je zabilježio Nikola Ostoić, dodavši joj i staru lokalnu izreku: “Kupa se sv. Bazilije”, koju su Velolučani govorili kada bi se, osobito u jesen, u predjelu Kale plima podigla do visine jednog hvata.

Kršćanska crkva štuje dva sveca gotovo istog imena: svetog Bazilija Velikog i svetog Bazilija mučenika. Iako su živjeli u približno isto vrijeme – umrli su u razmaku od samo deset godina, te su obojica rođeni na području današnje Turske, njihovo djelovanje bilo je posve različito. Legenda se odnosi na svetog Bazilija mučenika, o kojem je sačuvano vrlo malo podataka. Njegov život i okolnosti smrti ostaju obavijeni tajnom, a nije poznato ni gdje mu se nalaze posmrtni ostaci.

Relikvije ranokršćanskih mučenika bile su kroz povijest predmet dubokog štovanja zbog čega se njima često trgovalo te ih se prenosilo diljem kršćanskog svijeta. Upravo ta povijesna fascinacija svetim ostacima, zajedno s činjenicom da grob svetog Bazilija mučenika nikada nije pronađen, mogla je rasplamsati maštu i potaknuti stvaranje legende koja je povezala ovog sveca s otokom.

Vjerujući u legendu i lokalnu izreku, šibenski poduzetnik Aleksandar Balio 1817. godine upustio se u neobičnu avanturu. U nadi da će pronaći davno izgubljeno blago, financirao je iskopavanja u Kalima kraj korita, uz obećanje da će, ukoliko nešto doista otkrije, nakit i ploče darovati u pobožne svrhe. Za sebe je želio zadržati relikvije: glavu sv. Bazilija i njegov prsten. Međutim, koliko je poznato, potraga nije urodila plodom.

Dok legende nastaju i bivaju zaboravljene, mala crkva Gospe od Začeća i dalje stoji u Kalima. Nijemi svjedok koji je čuo bezbrojne molitve ostaje kao podsjetnik da u čovjeku oduvijek postoji ona tiha, ali postojana potreba da vjeruje, traži, nada se i zahvaljuje.