Otočna anti-stres terapija

Ljudi 21. stoljeća vole sebe nazivati modernim ili suvremenim ljudima.

Moderni čovjek ide u teretanu, na pilates, jogu, sambu, ili nešto slično kako bi izgledao ‘fit’. Stavlja umjetne nokte i trepavice; implantate u sve što se može, skida salo i bore, krati nosove i presađuje kosu jer želi biti lijep. Zatim prođe nešto vremena i naš moderni čovjek shvati da njegovo krzno nije u modi. Odlazi u shopping i kupuje do ne iznemoglosti. Potom prođe vrijeme i on shvati kako leopard uzorak više nije ‘in’ , jer sad svi nose zebrasto i opet padne u ‘bed’. Ne, ne padne u krevet, nego u tugu, bedaru, depru ili kako se već naziva ta bolest suvremenog čovjeka. A naziva ima više, jer svako doba nosi svoje bolesti. Nekad su to bile kuga i tuberkuloza, danas su depresija zbog dva mjeseca starih cipela i stres.

Kako za svaku bolest postoji lijek, tako postoji i za ove moderne probleme. Zamislite ovo: vi ste tjedan dana na sunčanom otoku, cijeli dan provodite u prirodi i pritom berete masline. Kad vam dosadi pogled na zeleno-ljubičaste plodove, samo okrenete glavu i puca pogled na more i susjedne otoke. Pitate se zašto ovo još niste vidjeli u turističkim prospektima? Vjerujte mi, najbolje stvari otočani čuvaju za sebe.

Branje maslina je in!

Najprije nekoliko osnovnih podataka o maslinama:

• Maslina je simbol mira, ali i stablo koje je gotovo besmrtno. Posijecite ga i ono će se omladiti.
• Na otoku Korčuli prosječna obitelj ima oko sto stabala maslina
• Berba maslina odvija se uglavnom kroz studeni.
• Dnevna norma u branje je oko 50 kg po osobi
• Litra ulja košta oko 75 kuna

… a ovako izgleda jedan dan u maslinama:

Branje maslina je najprije aktivnost za cijelu obitelj, širu i dalju porodicu, jer posla ima puno. Otočani masline uglavnom beru vikendom, a ako imaju sreće uzet će godišnji odmor kako bi mogli dovršiti posao. Kad se ide ‘u masline‘ treba se probuditi rano ujutro. Bez brige, mamurluk od prethodne noći nikoga neće izvući jer svi znaju da na Korčuli nema noćnog kluba.

Ustali ste se i odijevate najstariju i najpoderaniju odjeću koju imate. Ako je malo zaflekana, tim bolje! Za penjanje po stablima, preskakanje ograda i nošenje vreća kroz kamenjar i ne treba vam ništa novije. Dakle, ‘ghetto look’ je in.

Devet je sati, jutro je tek počelo, a vi ste već  na poziciji: došli ste do svog zemljišta i iz auta ste izvadili grablje, vreće, stroj za branje maslina (tzv. ruke) i najvažnije: brnjale, kojima pokrivate tlo oko masline kako plodovi ne bi pali po zemlji i kako bi ih bilo lakše pokupiti.

Zabava počinje!

Prvih pola sata grabljate i super vam je. Pričate i zezate se, a one najviše grane vas istežu bolje od najskupljeg pilatesa. Ona još grabljate, i još, i još i još, … i još. I pauza za ručak. Zapravo malo ste uranili. Tek je 10.30. Onda se skoncentrirate i nastavljate grabljati. Penjete se na stablo, glumite Tarzana, grabljate grane iznad sebe, a one koje ne možete dohvatiti bodu vas u oči. Ali nema vremena za predah.

Oko podneva napokon počinje pauza za ručak. Napravite sendvič, pojedete konzervu, mesni doručak, čak i one kekse koje već dugo ne jedete jer debljaju, i sigurni ste da je to tek užina jer nije moguće da je to sve. Onda nastavljate grabljati.

I grabljate.

grabljate..

grabljate…

I kad ste sigurni da ne postoji sutra čujete kako netko govori: ,,Smračilo se, morat ćemo se pokupit i poć doma.” Onda kupite masline u vreće i nosite ih do auta. Preko krša i kamenja, kroz grmlje i uzbrdo jer u maslinama nema podzemne garaže ni parkinga u centru da s autom stanete pod maslinu. Dok nosite vreću od 30 kg na leđima sigurni ste da nikad više u životu nećete dati 300 kuna mjesečno na nekakav boot camp program u teretani.

Kad ste sve spakirali napokon se vozite doma. Šest je sati, uskoro će vaša omiljena serija i napokon ćete moći provjeriti pozive na mobitelu jer cijeli dan nije bilo signala. Kad tamo prevara- jednako podla kao kad vam iza ponoći na tv-u gataju iz karata:

Ne voze vas doma nego u konobu gdje sve pobrane masline od tog dana morate na jednoj drvenoj dasci razvrstati i odvojiti od lišća i grančica. I tako unedogled sljedećih sat vremena.

Kada napokon dođete doma bole vas ruke i noge, zaboravite na mobitel i seriju i sve što postoji jer samo želite spavati. Ili pojesti frižider. Nema tuge, nema depresije i stresa, samo masline. I sutra, i sutra, i tri dana nakon sutra. Sjetite se da prosječna obitelj ima oko sto stabala, a vi ste ih tog dana pobrali tek šest.

Zato ako ste tužni i umorni, mrzite sve u tramvaju i niste se nasmijali danima jer bi vam osmijeh mogao izmamiti samo onaj novi ‘zebrasti uzorak’, dođite na otok u studenome. Vaš život dobit će potpuno novi smisao!