Ime Diomeda, jednog od najpoznatijih junaka Trojanskog rata i kralja Argosa, isprepleteno je u legendi vezanoj uz Palagružu. Ovaj ratnik, o kojem Vergilije u Eneidi piše kako je bio među onima koji su se sakrili u Trojanskom konju, prema legendi je pokopan na jednom Jadranskom otoku, a arheološki ostaci otkrivaju kako se radi o Palagruži.

Prema starim grčkim predajama, junak Diomed bio je jedan od najistaknutijih i najpoznatijih ahejskih ratnika koji se svojom vještinom ratovanja pod zidinama Troje mogao svrstati odmah poslije Ahileja. Boreći se protiv Eneja (trojanskog junaka), Diomed je u ratu slučajno ranio božicu ljubavi Afroditu – njegova ju je strelica pogodila u dojku. Kako bi mu se osvetila, Afrodita je vjernu Diomedovu ženu Egijaliju koja ga je čekala u Argu na Peloponezu, navela da spava s drugim muškarcima. Kada se vratio iz rata Diomed je ženu zatekao s Kometom, svojim najbližim ratnim drugom. Kako ga je Egijalija htjela ubiti, pobjegao je s prijateljima na Jadran, u južnu Italiju, gdje je zahvaljujući Ateni doživio božansku preobrazbu i sagradio oko deset talijanskih gradova, nakon što je pomogao tamošnjem kralju Daunu u borbi protiv barbara. Prema predaji, jedan od gradova nazvao je ”Venuzija” (ili Afrodizija) po božici Afroditi (pandamu rimske Venere), u znak pomirenja.

 Nema točnih zapisa o tome kako je Diomed umro. Jedna verzija govori kako ga je kralj Daun dao ubiti na prevaru, a prema većini starih grčkih pisaca pokopan je na otoku u Jadranu koji su njemu u čast njegovi vjerni prijatelji nazvali Diomedov otok.

Diomedova smrt najviše je pogodila upravo njegove prijatelje. Prema jednoj verziji legende oni su se, shrvani od boli, pretvorili u ptice slične labudovima što se obrušavaju s litica Diomedovog otoka prema moru. Pred zoru ove ptice moče krila u more i škrope otok, a zatim idu u lov da bi lovinu međusobno podijelile. Dan na Diomedovom otoku ptice bi provodile ležeći oko hrama posvećenog Diomedu i budno pazile na moreplovce koji plove u blizini. Kada bi se Heleni iskrcali na otok ostale bi mirne, dok bi se na sve barbare obrušavale, napadajući ih i ranjavajući svojim velikim, tvrdim kljunovima.

U povijesnim se zapisima ne spominje gdje se točno nalazio Diomedov otok, no 2001. godine u feljtonu Slobodne Dalmacije arheolog Branko Kirigin navodi: ,,naša pomnija proučavanja starih pisaca i arheološka istraživanja na Palagruži 1992.-1994. i 1996. godine, pokazala su da bi Diomedov otok morao biti otok Palagruža, a Diomedovi otoci Velo i Molo Palagruža, a ne Tremiti”, jer prema onome što piše grčki geograf Strabon (živio u doba careva Augusta i Tiberija) Diomedovi otoci nalaze se između Korčule (Crna Korkira) i Hvara (Farosa) i Italije, a to može biti Palagaruža, odnosno Velo i Molo Palagruža. Opisujući Apulsku obalu Strabon dalje navodi: “Ondje blizu nalaze se u moru dva otoka koji se zovu Diomedovi. Od njih jedan je nastanjen, a drugi kažu da je pust. Neki pripovijedaju da je na tom otoku Diomed nestao, a njegovi drugovi da su se pretvorili u ptice…“, i: “A proteže se pred tim zaljevom rt isturen u more dug oko tristo stadija prema istoku, Gargan, a kada mu se oplovi vrh, tamo je gradić Urej, a pred vrhom Diomedovi otoci.”[1]

Presudan dokaz da je Palagruža Diomedov otok dao je Jadranko Oreb, sin palagruškog svjetioničara Jadrana Oreba iz Vele Luke. On je, navodi Branko Kirigin, jednog dana donio ulomak plitke čaše – kylixa – iz 5. st. pr. Kr. s urezanim Diomedovim imenom na grčkom alfabetu, kojeg je pronašao na Palagruži. Kasnija istraživanja na otoku otkrila su još nekoliko sličnih ulomaka s dijelom Diomedova imena te na tisuće ulomaka fine grčke keramike,  što upućuju na da su otok posjećivali grčki moreplovci prinoseći zavjetne posude za mirnu plovidbu Jadranom — Diomedovim morem.

Izvori:

• [1] Branko Kirigin, Palagruža – Otok među zvijezdama – Diomedov otok, Slobodna Dalmacija, 2001.
• Radoslav Katičić, Illyricum Mythologicum, Zagreb, 1995.