Priče iz davnine

Da se rodila u današnje doba, životna priča djevojke koju ću vam u ovom postu ispričati bila bi još jedna priča o bračnom preljubu koja bi se prepričavala po selu dok je neka novija vijest ne zamijeni. No stroga društvena pravila, čast ali i opća neimaština koja je početkom 20. stoljeća vladala u gotovo svakom kućanstvu pretvorili su sudbinu naše protagonistice u tragediju koja možda najbolje otkriva dio svijeta u kojem su živjeli naši stari. *Priču mi je ispričala baka, a imena ću izmijeniti jer su potomci protagonista i danas živi.
 
Štala
Maru je ostavio mladić. Hodali su neko vrijeme, ali svatko tko je Maru malo bolje poznao znao je da su joj, kako bi starije žene u mjestu rekle, ‘dragi muški’, pa je njen mladić najvjerojatnije zaključio kako bi ipak bilo bolje neku drugu djevojku predstaviti roditeljima. I tako je Mara ostala sama.
Par kilometara izvan Vele Luke, na polju Vrbovica nalazilo se drvo koje su mještani prozvali Zlo drvo. Mara je odlučila kako će se tu objesiti. Kada je došla do Zlog drva, uhvatila se za granu koja je stajala iznad bunara i počela glasno pjevati: -Zbogom, lipa moja mladosti… Dok je Mara pjevala, njen glas čuo je Franko koji je na Vrbovici obrađivao zemlju i vidjevši kako stoji iznad bunara otrčao do nje, maknuo je od drva i spasio. Navečer kada su oboje otišli svojim kućama Franko je ispričao roditeljima što se tog dana dogodilo i kako je spasio Maru, ali na spomen njenog imena roditelji su se samo zlobno podsmjehnuli.
Međutim, nije prošlo ni punih mjesec dana od njihovog susreta na Vrbovici, a Franko i Mara su prohodali. Frankovi roditelji nikako nisu bili zadovoljni njegovim odabirom, ali Mara je uskoro postala njegova žena i tako ušla u obitelj koju su činili njegova majka udovica, njezini svekar i svekrva, Frankova braća i sestre, te Mara kako deseti član. Budući da su u to vrijeme otokom vladali velika glad i oskudica, umjesto da se vesele novom članu, obitelj je na Maru gledala kao na još jedna gladna usta koja treba prehraniti. Mara je u braku uskoro zatrudnjela, pa je Franko odlučio sreću potražiti u Argentini.
Nekoliko mjeseci nakon što je Franko otputovao Mara je rodila, ali pothranjeno i slabo dijete uskoro je preminulo. Usamljena, Mara je počela izlaziti. Svekrvi bi najčešće rekla kako ide posjetiti svoje roditelje, ali kako bi vani provodila čitava popodneva uskoro su ukućani počeli sumnjati da se nalazi s drugim muškarcem. Njihove sumnje su se obistinile kada je Mara zatrudnjela. Franko, razočaran onime što se kod kuće događalo prestao joj je pisati, no njegova je majka znala za lošu Marinu situaciju pa je na sve samo zažmirila i Mara je ostala u kući. Nakon devet mjeseci Mara je rodila mrtvorođenče i zaklela se kako će ostati vjerna mužu, pa je svekrva odlučila prijeći preko svega.
Nije dugo prošlo, a Mara je po ponovno zatrudnjela. Ljuta i uvrijeđena Frankova obitelj čekala je dok Mara rodi, a onda su je protjerali iz kuće. Štala 2Kako nije imala kamo otići Mara se s djetetom vratila svojim roditeljima, ali ni tamo nije naišla na dobrodošlicu. Majka i otac bi se još i bili smilovali kćeri, ali Marina braća su bila protiv jer tu je bilo i dijete koje je trebalo hraniti, a znali su da nemaju dovoljno ni za sebe. Umjesto da je prime natrag, braća su Mari rekla neka ide živjeti u štalu pokraj groblja u kojoj su držali mazgu. Braća su mazgu izvadila iz štale, te su nasula slamu na kojoj je Mara spavala, a živjela je od ono malo hrane koju bi joj netko milostiv povremeno dao. Kako nije imala zaštitu obitelji, nije imala zemlje za obrađivanje i nije bila pismena ili učena, Mara nije imala posla i znala je da će štala za nju biti kraj.
Uskoro su došli hladni jesenski dani, a s njima i blagdan Svih Svetih. Frankova sestra Anica otišla je na groblje s malim djetetom. Na cesti prema groblju, ispred štale u kojoj je živjela stajala je Mara i čekala ne bi li joj netko od ljudi koji odlaze na misu nešto dao, no za to nije imala puno izgleda. Mara je bila odbačena preljubnica. Vidjevši Maru Anica joj je prišla. Lice joj je bilo prepuno rana i krasta, a teško bolesno dijete ležalo je u štali. –Anice moja vidiš što sam doživila, kazala joj je Mara i pogledala Aničino dijete koje je držala u naručju. –Pogledaj kako imaš lipo zdravo dite. A ja? Ja još neću dugo, bilo je sve što je rekla.
Put prema groblju
Nakon Svih Svetih Marino je dijete umrlo, a nedugo zatim i nju su pronašli mrtvu u štali. Za Marom nitko nije dugo plakao. Njena obitelj je tako mogla zaboraviti kćer koje se odrekla, a Frankova obitelj se riješila sramote. Franko se ponovno oženio i dobio troje djece. Umro je u Argentini i iako je cijeli život radio, nikada nije uspio skupiti dovoljno novca da se vrati makar još jednom u rodno mjesto.
Oglasi

Jedan komentar Dodaj vlastite

  1. Tako surovo, a opet stvarno otočki… malomišćanski

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s