Arheološka istraživanja rimske ville rustice na lokalitetu Beneficij – Gudulija u Veloj Luci posljednjih godina donose nova saznanja ključna za razumijevanje antičkog života na otoku Korčuli. Riječ je o ostacima rimske ville rustice, jedne od gospodarskih cjelina koje su u vrijeme Rimljana činile temelj organizacije života i proizvodnje na otoku. U studenom sam posjetila lokalitet te popričala s arheolozima: izvanrednim profesorom dr. sc. Igorom Borzićem sa Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru i dugogodišnjim ravnateljem Centra za kulturu Vela Luka, dr. sc. Dinkom Radićem.

Arhitektonski ostaci rimske ville rustice

Oko 30. godine prije Krista car Oktavijan August zauzeo je Korčulu i porazio domaće Ilire. Otok je potom isparceliziran u tridesetak velikih parcela koje su podijeljene zaslužnim rimskim građanima, vjerojatno isluženim vojnicima ili dužnosnicima. Oni su na njima osnivali svoja imanja, čiji je centar bila villa rustica – stambeni i gospodarski kompleks zgrada.

Da bi prostor Beneficija ili Gudulije mogao skrivati nešto više, postalo je jasno već u prošlom stoljeću, kada je ondje otkriven kapitel rimskog stupa iz 2. stoljeća nakon Krista. U želji da se možda pronađe objekt kojem je kapitel pripadao, sustavna arheološka istraživanja Gudulije započela su 2018. godine. Riječ je o dosad najsustavnijem i najdugoročnijem istraživanju objekta ove vrste na Korčuli.

– Radimo na istraživanju ostataka antičkog rimskog gospodarskog imanja nastalog u 1. stoljeću. Vidljiv je zid rimske ville rustice koji se proteže kroz dva zemljišta – ranije istraženo i ono koje se sada istražuje. Sačuvana su dva paralelna zida, od kojih je sjeverni, reprezentativni, dug oko 50 metara. Iako je djelomično vidljiv, nije poznato gdje završava, no njegove dimenzije upućuju na objekt znatne veličine. Iznad njega nalaze se ostaci dviju rimskih cisterni, objašnjava dr. sc. Dinko Radić.

Svakodnevni život na rimskom imanju

Beneficij, odnosno Gudulija, atraktivna je lokacija smještena desetak minuta hoda od zaljeva Bobovišća. Ovaj zaljev, u kojem se nalazi bivše brodogradilište Greben, bio je i ostao sidrište te najbolji dio veloluške uvale zbog svoje jednostavnosti za uplovljavanje. Povoljan položaj Gudulije zasigurno je pogodovao izgradnji gospodarskog kompleksa koji je trajao sve do kasne antike, odnosno 5. ili 6. stoljeća.

Osnova života na imanju bila je poljoprivreda. Stanovnici su proizvodili vino, maslinovo ulje i žitarice te uzgajali ovce, koze i goveda. Kako bismo veličinu imanja što lakše vizualizirali, dr. Radić ga uspoređuje s velikom plantažom ili rančem – kakve poznajemo iz kaubojskih filmova – s jasno organiziranom stambenom, proizvodnom i gospodarskom zonom, u koju je spadala, primjerice, turnjačnica gdje su se čuvali i prerađivali proizvodi.

Kako bi mogao biti samodostatan, vlasniku imanja pripadao je prostor promjera oko jednog kilometra, što znači da je pod njegovom kontrolom bio velik dio veloluškog zaljeva, područje prema Blatskom polju te okolna brda. Takav opseg posjeda omogućavao je visoku razinu samodostatnosti i gospodarske stabilnosti. Da bi imanje funkcioniralo, na njemu je vjerojatno živjela proširena obitelj zajedno s robovima ili ovisnim radnicima. Optimalan broj stanovnika bio je oko deset, iako je u pojedinim razdobljima mogao biti i veći. Ovakav oblik života bio je tipičan za rimska ruralna imanja srednje i više kategorije.

Rimski luksuz izvan grada: terme i podno grijanje

Unatoč ruralnom karakteru, imanje na Guduliji imalo je visoku razinu komfora. Pronađeni su ostaci cisterni te malog termalnog kompleksa s najmanje dvije prostorije s podnim grijanjem (hypocaustum), gdje se topli zrak provodio ispod poda i kroz zidne kanale. Jedna je prostorija najvjerojatnije bila toplo kupatilo, dok se u drugoj nalazio grijani bazen, poput malih privatnih termi. Kako bi se održavala potrebna temperatura, u blizini se nalazila kotlovnica u kojoj su robovi neprestano ložili vatru.

Elementi ville pronađeni na Guduliji nisu iznimka, već standard za imanja ovoga tipa, što potvrđuju i slični nalazi u Kneži, Gospi od Poja, Potirni i na Bradatu. Sve to govori o visokoj razini civilizacijskih normi i udobnosti čak i izvan urbanih središta.

Misterij malog broja nalaza

Na lokalitetu su pronađeni brojni ulomci amfora, kuhinjskog i skladišnog posuđa, kao i finije keramike, novčići te dijelovi alata za preradu poljoprivrednih proizvoda. Ipak, u usporedbi s drugim lokalitetima, prof. Borzić ističe kako je količina pokretnih materijalnih nalaza relativno mala.

–Pronađena su tek dva rimska ključa, koji omogućuju rekonstrukciju izgleda tadašnjih brava, te jedna fibula iz 3. ili 4. stoljeća, tipično vezana uz vojnu odoru. Na temelju nje može se pretpostaviti da je vlasnik imanja u jednom razdoblju bio povezan s vojnom službom, možda čak i višeg ranga, otkriva profesor Borzić.

Ono što ga trenutačno zaokuplja jest pitanje zašto je na Guduliji tako malo pokretnih materijalnih ostataka. Kao odgovor nudi dvije pretpostavke. Prva je da su lokalci, krčeći zemlju prije stotinjak godina, nailazili na predmete i pobacali ih. Ti bi se dijelovi trebali nalaziti na okolnim suhozidima, no ondje se pronalaze znatno krupniji komadi, poput dijelova krovne opeke i cigli. Druga je teorija da su ljudi, napuštajući imanje krajem antike, u jednom trenutku jednostavno sve počistili za sobom. Pravu je istinu teško pronaći, ali prof. Borzić ističe kako postoje lokaliteti istog karaktera na kojima nije pronađen niti jedan komad keramike, kao da je netko sve prebrisao krpom.

Neodgovorena pitanja i važnost lokaliteta Gudulija

Osim oskudnih materijalnih ostataka iz svakodnevnog života, na Guduliji, nažalost, dosad nije pronađen nijedan epigrafski spomenik koji bi otkrio identitet vlasnika. Profesor Borzić ističe kako je to osobito neobično s obzirom na to da je villa smještena na frekventnoj lokaciji kojom ljudi oduvijek prolaze, a zidovi kompleksa i danas su vidljivi u visini od gotovo dva metra. Još je neobičnije što ovaj lokalitet ne spominju ni rani povjesničari korčulanske prošlosti iz 19. i početka 20. stoljeća.

Guduliju dodatno zanimljivom čini činjenica da su ispod rimskih slojeva pronađeni tragovi neolitičkog naselja, što potvrđuje da je riječ o mikrotopografski iznimno pogodnom mjestu, korištenom u više povijesnih razdoblja. Razlog tomu mogao je biti izvor vode, povremeni potok ili neka druga prirodna pogodnost koja tek treba biti identificirana.

Kopanje zasad neće ići dublje jer su arheolozi već došli do žive stijene. Ostaje vidjeti što će daljnja istraživanja na površini otkriti. Na pitanje što očekuju do kraja istraživanja, dr. Radić odgovara:

– Realno je da ćemo pronaći villu rusticu sa svim njezinim arhitektonskim elementima i sitnim nalazima keramike i metala. Ono čemu se nadamo nešto je drugo. Bilo bi divno kada bismo pronašli neki sarkofag, ostatke hrama ili starokršćansku crkvu, ali to zasad spada u čistu spekulaciju i našu nadu. Što će biti – nikad se ne zna.

Više o rimskim nalazima na Korčuli:

• Severinina ljubavna priča na otoku Korčuli
• Tko je živio na otoku Gubeša?