Posljednje poglavlje serijala o povratku i doseljenju zatvaramo pričom o obitelji čiji se život odvija na dvije adrese. Dok su tata i kći pronašli svoj dom na otoku, mama je poslovno vezana uz Švicarsku, a srcem i obitelji uz Velu Luku. U vremenu kada je svijet postao globalno selo i udaljenosti se brišu brzinom letova, nije rijetko da obitelji žive između dvije adrese. Kako uskladiti posao i obitelj, svakodnevne obaveze i mir, pitanje je na koje svatko pokušava pronaći svoj odgovor. Vesna Žuvela Franulović, diplomirana ekonomistica s međunarodnom karijerom i više od 26 godina iskustva u visokom menadžmentu, odgovor za svoju obitelj pronašla je na rodnoj Korčuli.

Dok sam neke sugovornike iz ovog serijala susrela uživo, uz kavu ili šetnju, Vesnu sam „ulovila“ telefonski, između sastanaka i putovanja. Njezin raspored je gust, tempo brz, a svakodnevica podijeljena između dvije zemlje. Ipak, kroz razgovor se osjeti nešto drugo: svjesna odluka da uspori tamo gdje je najvažnije.Svakodnevica joj je možda podijeljena između Švicarske i Vele Luke, ali Vesnina priča puno je više od života na dvije adrese. To je priča o obitelji koja je s vremenom promijenila prioritete, počela drugačije definirati što za njih znači kvalitetan, ispunjen život i na kraju ga i ostvarila.

Odluka o preseljenju

Iako je danas većinu vremena poslovno vezana uz Švicarsku, Vesnina obitelj – suprug i dijete, trajno su se preselili u Velu Luku. Ta odluka, kaže nam, nije bila donesena preko noći. Ključan trenutak bilo je razdoblje koronavirusa – vrijeme koje je mnogima promijenilo perspektivu, pa tako i njima. „Kada je započela pandemija živjeli smo u Ženevi. U tim stresnim trenucima nekako se želiš vratiti doma, srce te vuče“, prisjeća se. To ih je potaknulo na razmišljanje gdje bi njihovo dijete imalo najbolje uvjete za odrastanje.

Ženeva nudi visoku kvalitetu života i sve prednosti međunarodnog grada, no presudnu ulogu odigrala je blizina obitelji: bake i djedovi koji su mogli biti aktivan dio svakodnevice. Osim obitelji snažan poticaj za nju i supruga Danija, također Velolučanina, bile su uspomene na djetinjstvo, ispunjeno slobodom i bezbrižnošću: 

,,Jedna sličica koja mi se snažno urezala u sjećanje je kupanje ljeti Pod Boriće. Sunce, more ispod kuće. Skočiti s mosta i biti tu do navečer. Kad ti nešto treba pređeš cestu do kuće i samo se vratiš nazad”-prisjeća se Vesna.

Iz otoka u top menadžment

Kada je pročitate sabranu na jednom mjestu, Vesnina profesionalna karijera vrlo je impresivna i raznolika. Kao diplomirana ekonomistica svoj put započela je u Atlantic Tradeu, nakon čega je karijeru nastavila graditi u nizu velikih sustava poput Coca-Cole i Zagrebačke pivovare, gdje je, osim za domaće, vodila projekte i za međunarodno tržište.  Odgovorne pozicije nisu joj strane. Nakon mjesta direktorice marketinga Dukata te članice uprave Lura grupe njezina karijera nastavila se u Švicarskoj, kao generalna direktorica tvornice čokolade Favarger.

Nakon 17 godina rada u korporacijama  2017. je odlučila  napraviti zaokret i pokrenuti vlastiti posao. Danas radi kao konzultantica koja pomaže kompanijama u fazi razvoja prikupiti sredstva za daljnji rast. To je posao prepun rokova, a time često i vrlo stresan, ali Vesni to ne smeta, naprotiv. Za sebe kaže kako joj takav način rada odgovara jer voli izazove i rješavanje problema. Dobra strana posla je fleksibilnost: „Trebao mi je samo kompjuter i dobra veza“, ističe Vesna, naglašavajući kako je upravo to bilo ključno u odluci o preseljenju.

Razgovarajući suprug i ona shvatili su da žele isto: svakodnevicu u kojoj će imati više vremena jedni za druge i time mirniji i kvalitetniji život. ,,Željela sam da dijete odrasta okruženo obitelji”, pojašnjava dodajući kako u odgoju puno pomažu bake i djedovi. Na taj način može bez brige otići i odraditi posao jer zna da će kćer biti zbrinuta.

Uključenost u lokalnu zajednicu

Dolaskom u Velu Luku Vesna i suprug nisu željeli biti samo pasivni promatrači, već su osjetili potrebu doprinijeti lokalnoj zajednici. I Dani i ona tako su pokrenuli vlastite poslove. Vesna je zajedno sa sestrom u Veloj Luci otvorila centar Bonaca: mjesto posvećeno relaksaciji i fizikalnoj terapiji. Iako fizioterapija nije njezina struka, ideja za pokretanje centra proizašla je iz osobnog iskustva.

,,Godine rada u stresnim okruženjima ostavile su traga na mojem tijelu koje je počelo reagirati na stres.“, priznaje. Upravo joj je rad na relaksaciji pomogao da pronađe način na koji će sav taj stres otpustiti i pretvoriti u nešto pozitivno. Slično iskustvo imala je i nakon poroda, kada se kao i mnoge žene suočila s problemima s kralježnicom. Terapija koju je koristila u Zagrebu pokazala se iznimno učinkovitom, pa je poželjela tu tehnologiju i pristup dovesti na otok kako bi pomogla i drugima.

Tako je nastala Bonaca: centar za relaksaciju i rehabilitaciju. Sam centar spoj je osobne motivacije ali i želje da se nekako doprinese zajednici. Vesna ističe kako su u projekt uložili mnogo vremena, energije i financijskih sredstava, te doveli vrhunske stručnjake iz Hrvatske. Dugoročni cilj je razvijati koncept koji će ljudima omogućiti kvalitetnu podršku bez potrebe za putovanjem izvan otoka.

Iako sada možda sve zvuči idealno, sam proces preseljenja i pokretanja firme nije bio jednostavan. S jedne strane tu je bilo uređenje stare bakine kuće koju su dobili za život (što nikad ne ide brzo), s druge strane otvaranje firme nije išlo baš po planu. ,,Svi kažu da je otvoriti firmu čas posla, ali nama je trajalo skoro pola godine. To nam je poremetilo cijelu sezonu i sve što smo dogovarali.” – prisjeća se.  Takve probleme vidi kao primjer neefikasnosti sustava.

Jedan od najvećih izazova danas im je pronalazak kvalificiranih ljudi koji bi radili u centru. Želja im je zapošljavati ljude s otoka. Fokusirana na rješavanje problema, Vesna dodaje kako se nada da će u skorijoj budućnosti i taj izazov uspjeti riješiti.

Fali mi matineja za nas ”penzionere”

Život na otoku Vesninoj obitelji donio je brojne prednosti. Njezin je posao i dalje stresan, ali kaže kako joj, kada je kod kuće, okruženje  prirode, mora, sunca i čistog zraka značajno ublažavaju pritisak. Tome svakako pridonosi i osjećaj zajedništva kakav postoji samo u malim sredinama: „Sve je blizu, sve poznaješ, postoji taj intimni moment koji daje osjećaj sigurnosti“, objašnjava. Iako voli Ženevu, malo mjesto za nju ima prednost jedne međugeneracijske prisnosti što stvara osjećaj sigurnosti, pogotovo za djecu. ,,Daniju i meni najvažnije je da su nam oni sretni i zadovoljni, kaže Vesna te dodaje da su važan dio njihove obitelji i Danijevo dvoje starije djece koja rado dolaze na otok.

Razmišljajući o nadolazećim godinama i školovanju, Vesna vjeruje da otok nudi kvalitetno obrazovanje i ne smatra da su djeca tu zakinuta. Kao primjer navodi Danijevo i vlastito školovanje, naglašavajući da kvaliteta ne ovisi isključivo o lokaciji.

Govoreći o nedostacima, moja sugovornica iznijela je zanimljivu ideju: „Fali mi prostor gdje bi ljudi mogli uživati u filmovima, predstavama ili opuštenim okupljanjima bez buke i dima – mjesto otvoreno za sve generacije“, kaže, dodajući u šali kako bi voljela da postoji „matineja za penzionere“ – opuštena druženja uz glazbu, ples i razgovor, gdje bi se moglo doći i s djecom.

Od ostalih nedostataka ističe nedostatak pedijatra na zapadnom dijelu otoka. Vesna se tu snalazi uz pomoć obiteljskog liječnika ali i pomoć moderne tehnologije, koristeći aplikacije koje omogućuju konzultacije s pedijatrima na daljinu, dok specijalizirane preglede obavljaju u Zagrebu.

Zagreb, grad u kojem su Vesna i Dani dugo živjeli, ovoj je obitelji i dalje ostao važna točka – svojevrsna sredina između Švicarske i Vele Luke, grad kojem se rado vraćaju zbog dodatnih sadržaja i poslovnih obveza.

Odluka je bila ispravna

Sada kada pogledaju unatrag, Vesna i Dani smatraju da je odluka o preseljenju za njihovu obitelj bila ispravna. Najveću vrijednost vidi u blizini obitelji i podršci koju imaju u svakodnevnom životu. Dok je ona poslovno odsutna, zna da je dijete u sigurnim rukama.

,,Stalno zovemo i nagovaramo sve svoje prijatelje da dođu. Mislim da je kvaliteta života ovdje puno veća nego u gradu, pogotovo sada kada je veliki broj ljudi fleksibilan s poslovima. Mi nismo došli strateški nego smo već imali smještaj i poslove. Onome tko dolazi na otok, a to nema osigurano, poručila bih da se oboruža strpljenjem, kaže dodajući kako dugoročne koristi nadmašuju početne izazove.

Na kraju njihova priča pokazuje da ponekad najveće promjene dolaze iz najizazovnijih trenutaka. Dugo vremena povratak na otok smatrao se korakom nazad. Ovoj obitelji povratak na otok donio je sve ono što su tražili i tako pokazao jedan novi trend: da je povratak korijenima danas korak naprijed.