Na mom otoku nema azila za životinje, nema volontera koji skrbe o lutalicama i mjesta često nemaju veterinarsku stanicu. Rezultat toga su kontejneri puni maca ‘uličarki’ i psi lutalice koji šetaju rivom i uokolo njuškaju. Stoga čin poput udomljavanja životinje iz legla vašeg susjeda čini veliku razliku, jer mnogi vlasnici u nedostatku prostora životinje stare tek nekoliko mjeseci znaju odbaciti i odnijeti u prirodu dalje od mjesta. A ljeta na otoku su nemilosrdno vruća, dok zimi bura ledi sve što takne, tako da je za odbačene životinje najizglednija sudbina: smrt.
Ovo je priča o dvije vlasnice i njihovim dlakavim ljubimicama: mačkama. Ove vlasnice svoje su ljubimice spasile od ulice i pružile im siguran dom, a one im ljubav svakodnevno vraćaju maženjem, predenjem i ponekim ulovljenim mišem. Jer mačja ljubav, složit će se vlasnice, nema granica.
Ana Marija i Mikica
Ana Marija je Mikicu pronašla prije šest godina, u vrtu pored kuće.
–Cijelu noć sam slušala kako mjauče neko mače, pa sam ujutro otišla vidjeti o čemu se radi. Navečer je padala kiša i ujutro mi se činilo da je mace uginulo. Budući da se nije micalo, susjed ga je mislio odnijeti, priča Ana Marija.
Međutim kad su pokupili mace, susjed je primijetio da je ipak živo. Iako je jedva davalo znakove života Ani Mariji je to bilo dovoljno da ga uzme, stavi u kutiju i odnese doma.
Mikica se othranila na Čokolinu, a kad je naučila izaći iz svoje kutije najradije bi se zavukla Ani Mariji pored glave i s njom spavala. Danas Mikica ima šest godina, svoje potomke i živi na vikendici gdje ima više prostora. Uz nju Ana Marija sveukupno ima devet mačaka. Sve su spašene s ulice i svaka nosi svoju zanimljivu priču. Primjerice mačak Jurica potpuno je slijep zbog bolesti koja je zahvatila njegovo leglo dok je bio mačić.
–Jurica je slijep ali potpuno samostalan. Preko noći spava u hodniku a po danu boravi vani ispred kuće. Ponekad se zna dogoditi da udari u vrata, ali inače ima svoj ritual i čini se kako točno zna gdje se što nalazi. Nikad nismo imali problema s njim i nikad se nije dogodilo da je obavio nuždu u kući i slično.
Za kraj, Ana Marija u šali kaže kako je dobro živjeti s mačkama, osim kada su gladne.
-Nije točno da su mačke vezane za prostor, a pas za osobu jer imama mačke koje su jako vezane uz mene. Uz to su zahvalne i samostalne te uredne.
Oni (ili njihovi preci) bili su nekad otočke mace uličarke:
Anita i Ogi
-Blizu naše vikendice postoji čovjek koji jako voli mačke. Skuplja i hrani lutalice i sada brine o oko 60 mačaka, priča Anita.
Znajući da čovjek jako voli mačke neko mu je prošlog ljeta pred vratima ostavio tri bijela mačića. Iako su se djeca iz susjedstva svaki dan dolazila igrati s njima mačiće nitko nije želio udomiti, a starije mačke su ih odbijale od sebe.
–Nama je baš umro prijašnji mačak i tata i brat su odlučili da ćemo udomiti jednog od bijelih mačića. U početku je Ogi bio jako malen i neuhranjen ali sad ima pet mjeseci i dobro napreduje. Razigran je i mazan, a posebno voli penjati se po ramenima, kaže Ogijeva vlasnica.
Poslije udomljavanja Ogija i njegova braća su dobila svoje obitelji, a Anita nam je rekla kako je do sad uvijek udomila mačku jer je veseli što tako može pomoći nekoj od životinja. Jedino što je brine je otrov protiv miševa koji ljudi često znaju ostaviti pored štala ili garaža. Uz to tu su i ljudi kojima smetaju mačke koje se skupljaju oko kontejnera, pa namjerno u blizini ostave otrov. Njoj su od trovanja uginule dvije mačke, pa se boji i za Ogija koji je naviknuo na slobodu kretanja oko kuće.
–Ljude se često može procijeniti prema tome kako postupaju prema životinjama. Nažalost to što netko namjerno truje mačke ili neodgovorno ostavlja otrov za miševe puno mi govori o ljudima koji me okružuju, zaključuje Anita.
volimteotoce.com 
Jadne male mace!!! Moja obitelj oduvijek “spašava” mace s ceste. Pred 2 godine smo ispred hotela uzeli jednog malog tigrastog koji je skoro bio smrznut. Ali sad je veliki i debeli i samo jede i spava! i zove se Jagger!!! 😉
Huh…poprilično emotivno! Obzirom da sam i ja svog Leonića našla kako se smrzava na kućnom pragu. Životinje su definitivno najbolji prijatelji. Osoba koja životinju ima iz razumnih razloga, a ne kao psića kojeg će pokazivati ili slično, jednostavno mora biti dobra osoba, uvjerila sam se više puta.
😀 Jako volim životinje, a za mačke me vežu posebne emocije. Imali smo perzijsku mačku Lili 8 godina dok je na Badnjak prije nekoliko godina nije pogazio auto ravno ispred naše zgrade. Tog Božića svi smo bili utučeni i pamtim ga kao jednog od najtužnijih 😦 Mace su stvarno dobre životinje i ja nikad nisam imala problema s njima. U susjedstvu je bilo nekoliko slućajeva trovanja koji su sve zgrozili. Super je što si nas upoznala sa situacijom na otoku, jer nisam nikad razmišljala o tome da nemate neki centar za životinje.
Toliko mi je poznata ova priča 😦 Već godinama (preko 15 godina) svako ljeto u moje dvorište netko “iskrca” mačiće ili mačku s mačićima. Ovo ljeto sam imala 3 takva slučaja i ukupno 10 mačića i 2 mačke za udomljavanje. Tako je tužno kad one onako bespomoćne i dezorijentirane, navikle na kuću, hranu i pažnju, odjednom budu izbačene i ostavljene u nepoznatom prostoru bez hrane i vode. Sva sreća pa su i mnogi susjedi pomagali oko smještaja i hranjenja. Najteži dio bio je udomljavanje, jednostavno nitko ne želi mačku 😦 Udruge isto nisu od pomoći, jer su jednostavno prebukirani. Na kraju sam zadnju mačku uspjela udomiti tek nedavno, kad sam se vratila doma za zimske praznike. Dotad su njih 3 “zimovali” na mojoj terasi, a mama i tata su ih hranili i pazili da im ništa ne nedostaje. Zaista mi nije jasno zato ljudi uopće uzimaju kućne ljubimce ako za njih nemaju uvjete. Čak i ako imaju, zašto ih ne steriliziraju kako bi spriječili mačiće/štence koje jednostavno nemaju kome udomiti. Upravo zbog toga, u mnogim županijama jednom godišnje organizira se mjesec besplatne sterilizacije ili sterilizacije po sniženim cijenama. Ne samo da se time sprječavaju novi slučajevi napuštenih pasa/mačaka, već se i štiti zdravlje svojih ljubimaca.
Ja osobno ne volim mačke (gen s mamine strane :P), alli kad svi ovako lijepo pričate o njima baš mi ih bude žao. Doduše, svaka životinja je zahtjevna i probuđuje emocije kod onog koji je ima. Ja tako imam malog ruskog hrčka, i nisam ga udomila nego dobila na poklon, ali moram priznati otkad sam imala zdravstvenih problema s njim postala sam puno osjetljivija na patnje životinja. I prije sam bila, ali drugačije je kad doživiš to “iz prve ruke”.
ajme rasplakala sam se na ovo o mačku Jurici koji je slijep. a mačak je predivan, na slici se vidi da je prelijep mačak. slična priča je kod mene na otoku jsa amo ne znam koji je tim ljudima koji bacju otrov. nama je problem što susjedi koji imaju vikendice ili turisti pripitome mačiće ljeti i onda oni zimi dolaze tražiti hranu od nas domaćih tako da ja sad imam 3 mačke, a trebala sam imati jednu