Postoji više dobrih strana otoka, a jedna je da možete spremiti ručak ili večeru za sebe i svoju obitelj bez puno novca. Kako to? Pokušat ću vam otkriti u postu, a najveća tajna leži u tome što su naši preci u prošlosti živjeli u velikoj neimaštini te su naučili koristiti prirodu najbolje što mogu. Pri tome je uvijek važilo samo jedno pravilo: ništa jestivo se ne baca.
Vrtovi su bili ‘in’ puno prije Jamieja Olivera
Na televiziji često možete vidjeti simpatičnog plavokosog kuhara koji savjetuje kućanice kako da same uzgoje bilje koje koriste u kuhanju. Ono što je danas ‘fancy’ i organsko, na otoku je oduvijek bilo nešto sasvim normalno.
Prošlo ljeto jedan me mladi Švicarski par pitao kakvi su to veliki zeleni listovi koji niknu iz gotovo svih vrtova u mjestu. Kad su mi pokazali sliku ustanovilo se da se radi o kupusu. Dakle kod nas 95% stanovništva živi u kućama i isto toliko kuća ima vrt. U njima ćete najčešće naći stablo naranče ili limuna, netko ima i trešnju, a postoje i ‘slučajevi kivija’. Od povrća u vrtovima ispred kuća često su posađeni kupus i peršin, dok ne smijemo zaboraviti kako gotovo svaka obitelj ima i nešto zemlje van samog mjesta gdje onda sade salatu, krumpir, rajčicu, patlidžan, papriku i ostale kulture za vlastite sezonske potrebe. Uz to svaka obitelj ima i stabla masline. Sve u svemu većina vrtova nije cvjetna i ne izgleda kao Trg maršala Tita u proljeće, ali zato njihovi vlasnici uvijek imaju svježe sezonsko voće i povrće.
‘Ručak u prirodi’
Ako nemate svoj vrt tu su uvijek druge opcije. Tako oni vještiji zimska popodneva mogu iskoristiti za traženje gljiva, dok se u proljeće uz malo truda uvijek nađu šparoge. Ali nemojte pitati otočane gdje ćete pronaći najveće jer se ‘poste’ ne otkrivaju.
Svi one koji Dalmatince vole zvati blitvari, trebali bi znati da osim te hranjive i zdrave biljke otok pruža mnogo više. Primjerice pogled na travu ispod masline za neuvježbano oko samo je pogled u zeleno. Međutim lokalci će tu sebi lako pronaći večeru. Slaška, gnjaška, divlja mrkva i korenjaška samo su neke od jestivih trava koje se mogu ubrati i skuhati u grudu, a najčešće se poslužuju uz kuhane krumpire i ribu. Od toga, vjerujte, nema viška kalorija.
More, more…
Za kraj treba spomenuti kako većina otočana ima svoj kaić. Kaić je mali brod, većinom dug do 11 metara, koji može biti najbolji suputnik u dugim zimskim danima. Jednom kad dobijete dozvolu za upravljanje kaićem i ribarsku dozvolu, vaša morska avantura može početi. Ribanje iz hobija nije teško samo je uvijek dobro biti s nekim tko će vam pokazati kako se radi. Par sati na moru na kraju najčešće rezultira svježim sardelama, salpama, ušatama ali i ponekom hobotnicom, te lignjom koja se zaplela u mrežu.
Ako nemate svoj kaić, ništa zato, još uvijek ima nade da za večeru pripremite dobar morski rižot. Tako na samo pola metra dubine onaj tko zna može sakupiti mrdujke i ogrce. Ti se pužići onda kuhaju u kipućoj vodi kako bi izašli iz kućice, a za dobar rižot potrebno je još samo malo domaćeg maslinovog ulja, luka i peršina iz vrta.
Eto to bi ukratko bilo to. Postoje još neke male morske radosti koje na tanjuru prerastaju u oduševljenje, ali neka svoja blaga otok mora sačuvati za sebe. Za sve one koji bi htjeli probati nešto od nabrojenog moja topla preporuka je da se na otoku sprijatelje s nekim od lokalaca jer se samo tako otok može doživjeti u potpunosti.
Kako ‘uparat grudu’:
volimteotoce.com 
Petra, zanimljivo kao i uvijek! Kako sam ja djevojka sa sela, sve te biljke su mi dobro znane. Kad sam kod kućem, kuham gotovo svaki dan i navikla sam da ako mi nešto treba, samo prošetam iza kuće i uzmem to. I sama znaš kako onda gledam na rajčice u Konzumu i ostalim velikim trgovinama. U svakom slučaju, domaće je najbolje! 🙂
Što se tiče ovih morskih plodova, s tim nemam iskustva, pa očekujem neki poziv na večeru kod tebe za ekipu iz Komunikološke! 😛
Veoma zanimljiv post. Buduci da sam i ja iz Dalmacije, dobro mi je poznata ona “sve sto je jestivo se ne baca”. Vidi se da si prava otocanka 🙂 obuhvatila si sva podrucja, napisala si sve sto je po meni bilo potrebno za navesti i istaknuti. Lijepe fotografije, “organske i domace”. I u mom se mjestu doseljenici najprije sprijatelje s domacim stanovnistvom, i na taj nacin lakse, brze i jednostavnije nauce sve sto je potrebno. Cini mi se da se polako, ali sigurno vracamo primarnim zanimanjima. I to me jako veseli, makar moram priznati da nisqm odusevljena kad me mama ljeti posalje u vrt da uberem rajcice. Ipak tamo ima previse buba, glista, skakavaca i puzeva….no to potvrduje da je domace, zar ne!? 🙂 jos jednom, bravo!
Odlično Petra! Posebno mi se sviđa tvoj ton na početku posta gdje kažeš da ono što je danas kao fancy i organsko, kod nas je normalno. Super mi je kako se ljudi oduševljavaju nečime što su naše prabake redovno uzgajale, ali ipak je Jamie Oliver autoritet 🙂 I moja baka ima mali vrt u kojemu uzgoji većinu povrća i začina koje koristimo – od rajčica, paprike, graha, cikle, mrkve, celera itd. itd. Jako je dobro samostalno uzgajati ponešto voća i povrća, jer osim sjajne rekreacije u vrtu imaš i svoj vlastiti proizvod. Još jedna jako zgodna stvar: menij baka bere pojedine biljke koje suši, tako da imam zalihu domaćih čajeva za cijelu godinu – od kamilice, stolisnika, matičnjaka… super post 😀 😀
http://www.google.hr/imgres?um=1&hl=en&tbo=d&biw=1525&bih=715&tbm=isch&tbnid=OtxtdUxYVetPGM:&imgrefurl=http://hr.wikipedia.org/wiki/Motar&docid=GsuE3iOZbZrRFM&imgurl=http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/7/7b/Motar_ck_090508.jpg/250px-Motar_ck_090508.jpg&w=250&h=333&ei=vJ_xUO-VLenw4QTi6oGIBQ&zoom=1&iact=hc&vpx=176&vpy=131&dur=4134&hovh=259&hovw=194&tx=74&ty=154&sig=102124792218331153908&page=1&tbnh=140&tbnw=102&start=0&ndsp=32&ved=1t:429,r:1,s:0,i:93
sigurno znaš za ovu biljku (neznam kako smanjiti link). U Dubrovniku je jako puno koristimo i što je najbolje potpuno je besplatna – jer ne troši se ni novac na sadnju ili voda za naplavljivanje. 🙂 raste uz sam rub mora i zaista je bogatstvo prirode. Tim više se razbjesnim kada vidim u nekim morskim restoranima kako naplaćuju salatu od motra ili nešto slično, kao sv. Petra kajganu!
Baš mi je super post. S obzirom da mi je tata iz Dalmacije, njemu je posve normalno otići brati trave i spremiti ih s maslinovim uljem i kuhanim jajima s malo kvasine. Iako nisam cijenila to kao klinka, danas uviđam koliko je bio u pravu kako je najbolje ono što sam ubereš. 🙂 🙂 Nakon ovog posta imam porive napraviti si mali vrt, makar bi najvjerovatnije pobila sve biljke i to vrlo brzo. :p
Krasno ❤ Samo što za to treba vremena. Ljudi se ne hrane nezdravo zato što to žele ili zato što su lijeni. Ljudi se hrane nezdravo zato što su na poslu od 9-17, pa na predavanju od 18-21 🙂 U međuvremenu pojedu burek ili nedajbože naruče dostavu iz restorana da im dođe na posao. Onda tu hranu pojedu i brže bolje sjedaju za računalo, što je apsolutna smrt za organizam. 🙂 Super savjeti anyways 😀
Btw Gloria, za skraćivanje linkova postoji nekoliko servisa, pa evo jedan https://bitly.com/ 😉
Zanimljivo, ja sam uvijek mislila kako je zdrava hrana skupa 😀 Moguće to da ovisi gdje živiš. E i nikad neću zaboraviti kako si mi pričala da vi užinate “iz mora” kad idete na kupanje.
pa da stranci se krste kako ovdje kod nas nema “organskih farmi” gdje se kupuje hrana i kako je domaća hrana relativno jeftina. Kod Amera samo bogatuni jedu domaću hranu, pribavljaju je na tim farmama, a sirotinja jede onaj junk food