Iza svakog uspješnog roštilja leži žena!

Sutra je prvi maj, a ja popodne imam seminar i predavanje. Zamislite vi bezobraznosti, fakultet nije spojio ponedjeljak s utorkom i onda na to još nadovezao četvrtak i petak da nam tjedan bude neradan, nego su mi stavili predavanja koja su uz sve još i obavezna, pa se dolazak evidentira. I to osobno pa me čak ne može ni prijateljica potpisati.

Ako me sjećanje dobro služi pripreme za svaki prvi maj u mom su mjestu ravne onima za Božić. Zato se popodne uoči 1.5. ništa ne radi, nego se otkazuju obaveze, rade popisi, gase mobiteli, kupuje hrana i potom se odlazi u vikendicu s obitelji ili prijateljima. Pritom se posebna pažnja stavlja na sastavljanje popisa namirnica koje treba kupiti, a one idu otprilike ovako:

  1. svinjetina: carsko meso, potrbušica, but, komad vrata, rebarca 
  2. teletina: plećka, vrat, but, kotlet
  3. govedina
  4. piletina (za one koji ‘ne znaju što je pravo meso’)
  5. …i naravno čevapi

(Ako sam nešto izostavila to je zato što spadam u one bogohulnike koji uvijek pitaju: Gdje je piletina?)

Muški posao

Budući da je lista mesa poduža, a na otoku nema puno mesarnica onda svake godine vrijedi ista strategija: kupi meso barem dva dana unaprijed. Najgore što vam se može dogoditi je da vam roštilj ne puca pod težinom miješanog mesa i da ste ga ne daj bože izvadili iz plastične ambalaže. Tako se to ne radi, no o tome brine muška strana društva. Izvor: Facebook
Prvi maj je jedna od onih prilika koje kao da viču: muškarci svih zemalja, ujedinite se! Udruženi oko kulta roštilja, oboružani pregačom s likom gole žene detaljno se pripremaju, izabiru najbolju strategiju, procjenjuju savršenu temperaturu žara i potom pripremaju meso na samo njima svojstven način kako bi bilo točno pečeno, prožeto savršenim omjerom sokova i začina, ni presuho, ni krvavo. Potom dok svi ručaju, a s radija dopiru čestitke povodom velikog praznika rada (kažem vam, poput Božića), ne možete ne primijetiti kako im negdje iz dubine izvire ‘onaj’ smiješak jer su pokazali nama ženama ‘kako se to radi.’

1:0 za žene

Nemojte me krivo shvatiti, nisu samo naši otočani tako zaštitnički nastrojeni prema roštilju. To je ‘općemuška’ stvar koja nadilazi teritorijalne i vremenske granice, njihova šansa da se pokažu i dokažu davni stereotip kako su bolji ne samo za volanom, nego i u kuhinji. Pričala mi je prijateljica kako se jednom prilikom njezin dečko posvađao s prijateljem iz osnovne škole oko toga tko će peći meso na proslavi rođendana. Svađa je bila toliko žestoka da su se morali razdvojiti kako ne bi izbila tuča. Kod nas žena takvog ponašanja nema. Mi smo solidarne i kulturne, zdušno dijelimo zadatke i potom potiho ogovaramo onu čije nam se jelo nije svidjelo.
Druga prijateljica mi priča kako njen dečko u svom muškom društvu ima prijatelja koji je poznat kao ekspert za roštilj. Budući da ga to jako zanima mama mu je čak kupila kuharicu koja na 200 strana objašnjava tehnike i tajne roštiljanja. Samo nama nije jasno što se tu da pisati na 200 stranica? Prevrni meso na drugu stranu da ti ne zagori? Evo što kaže jedna internetska stranica sa savjetima za dobar roštilja: ,,Bijela i svijetla mesa moraju se peći na ravnomjernoj temperaturi. Da bi meso bilo sočno, treba ga premazivati u toku pečenja tečnom masnoćom (uljem ili rastopljenom mašću). (…) Na roštilju se može peći i povrće, prije svega ono čvrsto kao što je paradajz, celer, gljive.” Ma nemojte!? Ako to usporedimo s kuharicama s kojima se žene svakodnevno susreću pri spravljanju ručka mislim da je ovo definitivno 1:0 za nas.

Roštilj na plin-a što sad?

Znam da se mnogi muškarci neće složiti sa mnom, ali nikako mi nije jasno što je toliko složeno u tom roštiljanju. Čovjek roštilja od kad je vatre, tako da nema tu neke velike mudrosti. Ali nije stvar samo u roštiljanju, stvar je i u pripremi, reći će mnogi. E pa pričalo je nas nekoliko žena i evo do čega smo došle: čevapi

Svaki prvi maj, alfa mužjak našeg društva poslao bi nas žene u drva za roštilj. Onda bi mi birale i prebirale, kupile šišarke, sitno pruće, debele komade i slično da žar bude što bolji. Nekoliko stotina kilometara sjevernije priča nije ništa bolja. Prijateljica potvrđuje kako su cure bile te koje bi pripremile meso, začinile ga, poslagale, a onda bi muški preuzeli. Da ne spominjem kako je na nama da poslije operemo posuđe, a stoput su u Masterchefu naglasili da pravi kuhar uvijek pospremi svoju kuhinju za sobom. Toliko o tome, 2:0 za nas. I da, samo me zanima što bi se dogodilo da jednog prvog maja moramo peći na pekaču na plin. Mislim da bi među muških dijelom nastala tolika pomutnja, da bi mi posao preuzele do kraja.

Tiha podrška iz pozadine

Konačna dominacija žena u ovom gastro-dvoboju, kao podrške iz sjene i više od toga: muza svakog pravog majstora roštilja dokazuje činjenica da 90% muškaraca voli peći s pregačom na kojoj je nacrtana gola žena (s neizostavnim smokvinim lišćem na krucijalnim točkama). Možda smo prikazane seksistički, ali čini se da smo mi te koje se želi zadiviti roštiljanjem. Zato će nam ovaj konačan treći bod muškarci moći oduzeti tek onda kada svoje roštilje budu okretali u pregačama s likom Dart Vadera. A do tada dobar tek i dobro se odmorite! 🙂

Napuci za početnike

P.S. Hvala Daria ❤

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

w

Spajanje na %s