Od kad znam za sebe u jedno sam sigurna: obožavam čokoladu. Dok smo sestra ia ja bile male ja sam bila ona koja bi najprije pojela svoju čokoladu, a onda i pola njezine, i dok bi me ona tužakala mami u meni ne bi bilo ni trunke srama, jer bih znala da netko tko može čokoladu od 100 grama jesti četiri dana, ne zaslužuje je jesti uopće. Da sam tada znala da ću na jučerašnji dan deset godina poslije posjetiti tvornicu čokolade i unutra je besplatno degustirati ‘do pucanja’, tih istih deset godina od uzbuđenja vjerojatno ne bih ni oka sklopila.
U mnogim je krajevima Lijepe naše počela turistička sezona. Iako postoje iznimke, kod nas ona traje isključivo ljeti, od otprilike petog do sredine devetog mjeseca, iliti: dok je sunca i toplog mora. Prošlo sam ljeto susrela Nijemca koji me pitao kako doći do jednog otoka. Kad sam mu objasnila, on mi je izvadio ostale prospekte mjesta i počeo vikati: ,,Vidiš, ovo su sve same slike. Lijepe slike ali ništa više od toga. Tu kod vas nema ničega.” Čovjek je bio malo pripit, ali imao je potpuno pravo. Politika ‘sunce i čisto more’ stara je 20 godina i turisti danas traže više: traže konkretnu ponudu.
Carstvo stvoreno iz dobre ideje i predanog rada
Da je potrebna konkretna ponuda Austrijanci očito dobro znaju. U pokrajini Štajerska iznad plodnih polja nekadašnjeg vulkanskog područja smjestilo se mjesto Riegersburg. Mjesto krasi veliki srednjovjekovni dvorac u posjedu obitelji Liechtenstein sagrađen na brdu iznad, no ono po čemu je mjesto najpoznatije je tvornica čokolade Zotter koju godišnje posjeti triput više turista nego dvorac i Riegersburg zajedno. Današnju tvornicu sagradio je 2007. godine Josef Zotter. Ovaj slastičar s dugogodišnjim iskustvom u kulinarstvu u početku je, kako smo čuli, imao nekoliko slastičarnica u Beču koje su bankrotirale, pa se povukao u Riegersburg i posvetio eksperimentiranju s čokoladom, istražujući i kombinirajući najbolje okuse te stvarajući neobične i originalne čokolade među kojima ima i onih od ribe, kečapa ili konoplje.
Danas Josef Zotter ima pravo malo čokoladno carstvo stvoreno kako bi mnogi rekli iz ničeg’.

Njegovu tvornicu s oko stotinjak zaposlenih okružuju livade s domaćim životinjama, nasadima voća i povrća, štandom za hranu, neobičnim grobljem propalih ideja gdje su pokopane čokolada s ribom i čokolada s kečapom i maslacem od kikirikija, a ovaj idiličan krajolik Zotter je uredio u svega šest godina. I uz sve to svi njegovi proizvodi su organski i fair trade što znači da dio zarade ide djeci koja žive u zemlje iz kojih nabavlja kakaovac, pa je jedna kupljena čokolada ujedno i jedan obrok za dijete, na što je gospodin Zotter izuzetno ponosan.
Sve što trebate je žličica za degustaciju
Naša grupa bila je naručena za obilazak u 11.30, i da, u ovu tvornicu turisti hrle k’o ludi pa se velike grupe najavljuju, a kad čujete kako izgleda obilazak znat ćete i zašto. Za početak smo svi dobili keramičke žličice za degustaciju, a potom smo u Schokolade Theateru odgledali desetominutni film o tome od čega nastaju Zotter čokolade. Kakaovac se nabavlja iz Indije i čokolada se proizvodi izravno iz zrna kakaovca zbog čega ima pun, bogat okus, a uz to je krasi i umjetnički dizajn pakiranja. Poslije Theatera uzeli smo elektronske vodiče sa slušalicama i obilazak je mogao početi.
U prvoj prostoriji smo imali priliku kušati suha kakaova zrna iz raznih dijelova svijeta, no ona kao i tekućina od čistog kakaa su jako gorki i većini se nisu dopali.

U sljedećoj prostoriji s obje strane dočekale su nas čokoladne fontane ispod kojih su male slavine koje povučete i svoju keramičku žličicu napunite tekućom čokoladom. Tu su u onu prvotnu čistu kakaovu masu dodali mlijeko i različite arome pa je dobro imati sa sobom bočicu vode kako bi isprali usta da vam se ne pomiješaju okusi. Treća ‘postaja’ razgledavanja odvija se u dugačkom hodniku s pogledom na pogone koji proizvode čokoladu. Međutim malo tko obraća pažnju na goleme strojeve, jer ispred vas su mali stalci napunjeni čokoladom, koji ispod imaju polugu.
Sve što trebate je povući polugu i odlomiti svoju ploškicu za kušanje.
Takvih stalaka ima nekoliko desetaka i svaki sadrži čokoladu drugačijeg okusa. Tako ima od one s bananom i malinama, do tamnih čokolada sa 70% kakaa iz Papue i Nove Gvineje ili Konga, a uglavnom nemate potrebu rezati repete jer vas čeka oko pedeset ploškica koje treba kušati.
‘Čoko bar’
Nakon što probate tvrdu čokoladu, slijedi ona koja se topi u mlijeku. Poslije hodnika dolazite u mali kafić na čijem šanku dobijete svoju čašu s mlijekom te metalnu miješalicu. Dok stojite uz prozor i čekate da do vas stignu vagončići s čokoladama koji se pomiču na žici iznad vaše glave, pogled gleda na zelene pašnjake Zotterovog imanja. Čokolade stižu u vagonima po tri i znatno je veća od one koju ste do sada mogli kušati, a okusi su različiti: mango, vanilija, cimet i med, čili… Kada ih otpakirate, ove čokolade trebate otopiti u mlijeku i potom popiti. Ako vam to nije dosta, sa strane je veliki ‘kotač’ koji nudi još desetak vrsta različitih komadića za kušanje, a na vama je koliko ćete pojesti.

Poslije čoko bara ljudi većinom imaju onaj sretni izraz lica sličan osobama u blago alkoholiziranom stanju. Šećer radi svoje. Međutim pametno je biti umjeren, jer slijedi soba s posudama punjenima čokoladnim kuglicama od badema, lješnjaka, bundeve… i sve su izvrsne. Na samom kraju, kad vam se od čokolade već muti pred očima, dolazite u predvorje tvorničke trgovine u kojem trebate samo zauzeti svoje mjesto i uzeti drvenu vilicu, jer ispred vas dolaze mali vagončići punjeni različitim čokoladnim pralinama. Vi sve što morate je kušati, dok se vagoni neprestano pune.
Obilazak završava u Zotterovoj trgovini gdje imate priliku kupiti sve što ste kušali, a za one kojima ni to nije dosta postoji mogućnost da uradite sami svoju čokoladu. S obzirom na kvalitetu i cijena je nešto ‘paprenija’, pa ćete primjerice za čokoladu od 70 grama (što je standardna veličina) platiti 2,90 eura, dok su čokoladni dražeji pakirani u kutijama od 100 grama i za njih ćete izdvojiti 4,90 eura. Dakle ekskluzivan okus, ekskluzivno malo pakiranje i ekskluzivna cijena, no sve što mogu reći je gospodine Zotter, vidimo se ponovno i želim vam još puno turista!
Wow. Imam takve porive sada jesti čokoladu. Postoji li organizirani put do tvornice ili…? 😀
Ima sigurno jer smo i mi išli preko agencije iako je sve organizirala škola pa onda nismo morali direktno do agencije već su nam oni sve sredili. Evo provjeri ove linkove, možda ti pomognu a prvi opisuje zapravo sve što smo i mi imali uključeno:)
http://www.starturist.hr/Packages/jednodnevni-izlet/graz-tvornica-cokolade-zotter.aspx