Svaki brucoš otočanin koji s nestrpljenjem čeka početak svojih prvih fakultetskih predavanja trebao bi znati nekoliko stvari o svojim nadolazećim godinama školovanja: priče o autobusu i slanju paketa sa zeljem nisu potpuno izmišljene. No vratimo se na početak.

Za otočane koji odlaze na studij činjenica da će po prvi puta živjeti sami u dalekom gradu velika je stvar. Budimo realni velika je to stvar za svakoga: gube se blagodati mamine kuhinje, ormara uvijek punog odjeće koja se pere i pegla sama od sebe, i tek sada shvaćate što znači brojiti dane do kraja mjeseca da vam sjedne novac na račun.

Mater & otac

Vaši roditelji bolno svjesni činjenice da njihovo dijete odlazi, neće vam puno olakšati situaciju. Ako ste vi zabrinuti kako ćete se snaći tu brigu pomnožite s tisuću i još nećete biti ni blizu njihovoj panici. Da ne spominjem kako stvar postaje gore ako ste starije dijete ili ne daj bože jedinac, pa će se sav strah zbog odlaska u daleki i opasni svijet prelomiti preko vaših leđa, dok će mlađi brat/ sestra otići samo uz pozdrav.

Sam oproštaj prije odlaska izgleda nekako ovako: vi ste sretni jer ćete napokon živjeti sami, daleko od dosadnih roditelja i sobe koju morate dijeliti s bratom/ sestrom, ali toj sreći uskoro dolazi kraj. Zašto?

Roditelji će vam prvo reći da budete oprezni jer je to veliki grad, a onda će početi nabrajati da se: nikada ne vraćate kući sami poslije ponoći, nikome ne otvarate vrata, uvijek zaključavate, da ne pijete, ne družite se sa sumnjivim ljudima i da vam bude na pameti kako je to grad, a vi ste ipak naivni i dolazite iz malog mjesta. Poslije njihove ‘kratke lekcije’ imate osjećaj da će vas netko, čim stignete, u najmanju ruku napasti, istući i opljačkati, a potom vas slijediti do stana i tamo ponoviti sve isto.

Ako studentske dane ne mislite provesti isključivo učeći u sobi (što bi bila šteta), činjenica je da ćete prekršiti većinu roditeljskih pravila. Ipak budite oprezni, jer u mom slučaju bilo bi bolje da sam više slušala mater i oca: otvoriti vrata nepoznatom čovjeku značilo je otvoriti HRT-ovom inkasatoru koji mi je na mjestu naplatio globu zbog neprijavljene televizije.

Poslije roditelja na red dolaze baba i dida. E sad ima to svojih prednosti, jer babe su uvijek spremne dati koju kunu ‘da se nađe’. Bake otočanke generacija su koja je nažalost mogla samo maštati o studiju, ali čini se da se dobro razumiju u studentske financije. Jedina negativna stvar je što su sentimentalne pa se nemojte začuditi ako puste koju suzu i kažu: -Tko zna di ću ja bit dok se ti vratiš za Božić, a sljedeće će godine ponoviti sve isto.

S.O.S. – Spakiraj ostatke spize

Otočanima, pogotovo onima koji odu što dalje, prvi mjesec u novom gradu je prijeloman. Većinu hvata nostalgija za domom, a da bi je što lakše preboljeli vaši roditelji uvijek imaju spremno rješenje: –Je li mi jedeš? Jesi se osušila? Kakva je menza? Poslat ću ja tebi nešto…

Tako počinje slanje paketa noćnom linijom s otoka, popraćeno studentskom sačekušom na autobusnom kolodvoru u Zagrebu. Paketi su se slali u doba mojih roditelja, šalju se danas, a vrlo vjerojatno će se slati i za dvadeset godina, jer nema boljeg osjećaja nego kad za rođendan izvadite kolače iz velike kartonske kutije.

Što se tiče samog sadržaja kutije i učestalosti slanja, to ovisi od pojedinca do pojedinca: ulje, vino, pršut, kolači, a priča se i o legendarnim ‘tećicama blitve i zeja’. Od onih urbanih legendi kako se onda na taj isti bus šalje prljavo rublje ili se traži od roditelja slanje paketa na tjednoj bazi, unaprijed se ograđujem, jer takve osobno ne poznam. Zlobnike koji šire te priče o otočanima ovom prilikom pozivam na pršut iz paketa.

…

Dragi studenti želim vam uspješnu akademsku godinu, brzo snalaženje, puno prijatelja i lijepih trenutaka i ne zaboravite koji put otići na autobus po svoj paket da se zadrži otočka tradicija.

I da, ako vas i na posljednjoj godini mama nastavi pitati vraćate li se kasno sami doma, ne zaboravite da i dan danas, kad na Vijestima pričaju kako se dogodio zločin u kilometrima udaljenoj Dubravi ili Podsusedu, mene moja nazove i pita jesam li se zaključala. Tako to valjda mora biti.