Hallo aus Deutschland

Prije malo više od dva tjedna izvadila sam kofer i naprtnjaču, spakirala sve stvari, sjela na kofer, pretrpala naprtnjaču i krenula na put. Ovu godinu provesti ću zaista daleko od svog otoka. Otišla sam na studentsku razmjenu u obećanu zemlju emigracije: u Njemačku.

Zašto baš Njemačka? A zašto ne.

Zadnja godina studija činila mi se kao dobra prilika da isprobam nešto novo. No, izgleda da nisam bila jedina koja tako razmišlja. Do sada su s moje godine na razmjenu odlazili tek student do dva, no u ovoj akademskoj godini ta se brojka popela na više od deset studenata koji će jedan semestar ili cijelu godinu provesti studirajući vani. Uglavnom se odlazi na semestar, no meni se to činilo malo jer taman bih se privikla i trebalo bi otići kući. Uostalom, mi Hrvati smo poznati po tome da uvijek ostajemo do kraja: na kavi, u klubu, bilo kakvoj zabavi… pa zašto bih ja prva otišla s razmjene? I tako sam odlučila pronaći zemlju u kojoj se nudi razmjena na duže vrijeme.

Sada sam (prilično sam uvjerena) jedina dalmatinska otočanka na fakultetu, no nisam i jedina Hrvatica. Na Sveučilištu koje ukupno broji oko 18,000 studenata znam za nas sedmero: prikladna brojka ako se poveže s legendom o dolasku Hrvata, no ovog puta ne u drevnu postojbinu, već u zemlju piva, kobasica i kiselog zelja.

Europa u malom

Poznato je kako su razmjene izvrsna prilika za upoznavanje i druženje se s ljudima iz drugih zemalja. Ono zbog čega su razmjene još bolje je to što programi poput Erasmusa okupljaju ‘Europu u malom’. Gdje god  išli, na kojem god druženju sudjelovali, kad bi nas netko pitao odakle smo samo bi rekli: ima nas odasvuda! Onda počne nabrajanje: iz Grčke, Slovačke, Hrvatske, Španjolske, Finske, Rumunjske… Zapravo svako druženje pravi je mali Euro summit, samo bez onih dosadnih političkih prepucavanja.  I pritome svatko od tih mladih ljudi ne samo da se druži već i prezentira svoju državu, i za sada to rade bolje od svih političara koje sam mogla vidjeti na televiziji. Netko bi možda rekao da je to lako budući da se samo radi o izlascima, no nije baš tako- imali smo i sasvim ozbiljnih situacija. Primjerice Španjolska je jedne večeri ostala bez novca, pa su joj posudile Slovačka i Hrvatska i to bez kamata. Grčka se istaknula po svojim organizacijskim sposobnostima, a Finska po srdačnosti. Zvuči neobično? Možda zato što previše vjerujemo u stereotipe.

Hrvati zaista najljepši

Romantični u duši

Puno me ljudi pitalo kakvi su Nijemci. Teško mi ih je svrstani u jedan ‘koš’ jer bilo je svakakvih situacija. Recimo prvog dana kad smo prijateljica i ja stigle mučile smo se pokušavajući dovući tih tristo kila kofera u autobus javnog prijevoza, a vozač nas je samo drsko upitao namjeravamo li ući još danas. Dva dana poslije vozač istog javnog prijevoza ponudio se iskrcati me na neoznačenom mjestu samo kako bih lakše prešla most i našla novo stajalište. Sveukupan dosadašnji dojam je kako su Nijemci jako ljubazni. Zapravo iznenađujuće ljubazni i od pomoći. Nadam se da će tako i ostati.

E sad, što se tiče fizičkog izgleda, to treba također napomenuti, jer u narednim ću se rečenicama pridružiti onima koji opjevavaju mitsko-božansku i nenadmašnu ljepotu Hrvatica i Hrvata. Samo da znate to nije ni mitska, ni legendarna, a najmanje nenadmašna, već samo realna činjenica. Ovdje nedostaje više cura sa stilom i primijetila sam, kovrčavom kosom, dok dečki nemaju onu odvažnost koju naši imaju. Gledati kako neki dečko pita moju prijateljicu je li zainteresirana za njegovog prijatelja koji se skoro pa sakrio za susjednim stolom u klubu bilo je prežalosno. Mislim da Hrvati nisu takvi i da većina (hvala Bogu) ne pati od manjka samopouzdanja.

Pazi što pričaš

Izvor: en.wikipedia.org
Izvor: en.wikipedia.org

Došle tako prijateljica i ja u stranu zemlju, i ni pet ni šest, komentiramo mi lijepo na hrvatskom kad god nam se prohtije. Neku je večer bio organiziran Pub crawl, obilazak pubova pri čemu pijete i družite se, no bilo je previše ljudi pa su nas podijelili u dvije grupe. Nas dvije bacile smo se na komentiranje kako smo u grupi sa samim ženama i kako puno žena na jednom mjestu nikada nije dobro. Mislite da se nije našao netko tko nas je poslije toga pitao: O, a jeste li vi iz Hrvatske?

Par dana poslije napravila sam izlet do Ikee. Bijeli zidovi u domu i sterilan namještaj nisu baš neki interijer, pa sam to odlučila malo zašareniti. Taman sam izašla iz trgovine i dovukla sve do autobusnog stajališta, kad čujem kako cura do mene komentira svojoj mami:

-Vid’ ove kol’ka je. Nato se njena mama okrene i upita me:

-Wissen Sie, wann der Bus fährt?

-Evo sad u šest, odgovorim joj. Touche.

Skype

Ovdje sam smještena u domu i jako sam zadovoljna: svatko ima svoju sobu, wc, kupaona i kuhinja su zajednički, no uvjeti su vrlo humani. Što se tiče cijena najamnine, one se kreću od nekih 165 do 280 eura po sobi. Docimerica mi priča kako je sobu u domu Nijemcima teško dobiti, jer u grad stiže sve više studenata i gotovo je nemoguće pronaći slobodan smještaj, no za nas erasmusovce je sve bilo odlično organizirano. Mogli smo čak birati želimo li cimera ili ne, te želimo li svoju kupaonu. Pri tome viša cijena sobe ne garantira i veću privatnost, a na kraju koji i kakav dom će vas dopasti ipak je stvar sreće.

Jedna od ljepših domskih blagodati je naravno internet. Samo Nijemci su se i tu dosjetili kako stati na kraj tisućama studenata koji usporavaju mrežu danonoćno gledajući videa s You Tubea: svatko dnevno može potrošiti oko 2GB prometa. Ako prekoračite internet vam se ugasi. Problem je u tome što je 2GB prometa manje od jednog sata video poziva putem Skype-a. Zato, da ne bude problema, prvo zovem doma. A mama je ovog puta svojim izjavama nadišla i samu sebe:

-Čuvaj se trgovaca organima, zadnje je što mi je rekla. (Mislim da ću je prijaviti za cyberbulling.)

Inače svi imaju neku poruku: nauči njemački, donesi mi određenu majicu, provjeri kad te mogu posjetiti, pošalji razglednicu, jedi svaki dan (da, opet mama)… Ja im samo kažem: vidimo se na kavi za Božić. Sasvim sam sigurna da će se do tada dogoditi ona velika metamorfoza kad će mi se svi jezici toliko izmiješati u glavi da ću naručiti veliku kavu s toplim Milch, ili kako se ono kaže, mlijekom. Onda ću još dodati kako se kod nas u Njemačkoj to radi malo drugačije. Uvjerena sam, zvučat ću totalno svjetski.

Oglasi

Jedan komentar Dodaj vlastite

  1. ivona kaže:

    da, već zvučiš totalno svjetski 😉

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

w

Spajanje na %s