Višak slobodnog vremena ovih praznika iskoristili smo za šetnju otokom i razgledavanje ostataka naše kulturne baštine. Po pitanju povijesti otok Korčula zaista je jedinstven. Ako razgledavanje započnete na zapadnom dijelu, u Veloj Luci, a završite ga u gradu Korčuli, u samo jednom danu doslovno ćete prošetati kroz povijest i vidjeti sve: od paleolitičke keramike stare 20 000 godina, preko neolitika, brončanog doba, Grka, Rimljana, do srednjovjekovnih zidina pod kojim su se Korčulani borili protiv Turaka. Mi smo se u našem razgledavanju zaputili na brdo Kopila iznad Blatskog polja, gdje se nalaze ostaci naseobine nekada najmoćnijih jadranskih Ilira.

Već gotovo stotinu godina u Dubrovačkom se muzeju čuvaju ostaci više helenističkih posuda pronađenih na Kopili. Među njima je posebno zanimljiva oinohoa: oslikan vrč za vino iz 6. stoljeća pr. Kr. kojeg su nekoć mogli posjedovati samo moćni i bogati pojedinci. Ipak unatoč iznimnim pronalascima, točan položaj lokalitetima desetljećima je bio nepoznat, jer su većinu keramike pronašli seljaci kopajući okolna polja. Zahvaljujući arheolozima koji već dvadeset godina obilaze teren i proučavaju zračne snimke, točan položaj nekadašnje nekropole ilirske naseobine nedavno je lociran i danas znamo da se na Kopili nalazila jedna od najznačajnijih ilirskih utvrda na Jadranu. No tko su Iliri koji su živjeli na Korčuli, čime su se bavili i što je iza njih ostalo?

Na brdu Kopila iznad Blatskog polja nekad se izdizala ilirska naseobina koja je površinom bila veća od svih tadašnjih naselja na Korčuli, ali i šire. Sastojala se od gornjeg grada (akropole), podgrađa na južnoj padini te od grada mrtvih (nekropole), na obroncima neposredno iznad Blatskog polja. Položaj na 230 iznad mora metara bio je prije svega strateški važan: odatle su Iliri nadzirali plovidbu Pelješkim kanalom sve do Hvara i Splitskih vrata s jedne, te Veloluški zaljev s druge strane.

U usporedbi s ostalim domorodačkim naseljima iz tog doba, Kopila je bila veća i bolje utvrđena, a iskusno oko u šetnji brdom lako će prepoznati ostatke nekadašnjih zidina. Ispod grada nalazila se nekropola. Iako tek manjim dijelom otkrivena, fascinira bogatstvom nalaza: helenističkim posudama izrađenima u Grčkoj; brončanim, srebrnim i staklenim ukrasnim predmetima, jantarnim privjescima, predmetima od bjelokosti te posebno velikom količinom željeznog oružja (prije svega koplja i mačeva). Osim artefaktima, nekropola zadivljuje i načinom gradnje. Kameni blokovi visoki oko metar i pol poredani u krug nalikuju na minijaturnu verziju korčulanskog Stonehengea, u čijoj se sredini najvjerojatnije nalazi kneževa grobnica stara dvije i pol tisuće godina. U grobnicu su se ukapali istaknuti pojedinci koji su tijekom vremena postali predmetom obožavanja, oblikujući groblje oko samog središta.

Glavna privredna grana nekadašnjih Ilira najvjerojatnije je stočarstvo, a velika količina helenističke keramike ukazuje na to da su održavali čvrste trgovačke veze i s obližnjom grčkom kolonijom Issom na otoku Visu. Međutim, nekadašnji stanovnici Korčule bili su daleko od miroljubivog naroda. Svojim snažnim i dobro utvrđenim naseljem predstavljali su prijetnju Rimljanima, zbog čega je 31. godine pr. Kr. rimski car Oktavijan August poveo vojsku na Kopilu, pobio sve muškarce, a žene i djecu odveo u roblje. No ovo je tek malen dio mnogo veće priče o jednom od najvažnijih megalitskih građevina koja tek mora biti otkrivena i ispričana.