Postoje fotografije koje vam od prve ´zapnu za oko´ i zbog kojih se uhvatite kako razmišljate da kupite fotoaparat i sami započnete novi hobi. Takav utisak na mene su ostavile fotografije mog sumještanina, Velolučanina Marija Zlokića. Mario se amaterskom fotografijom počeo baviti iz ljubavi prema umjetnosti, no tijekom studija u Zagrebu njegov hobi prerastao je u nešto više i ozbiljnije, te mu donio prvu zaradu. Danas Mario fotografira gotovo sve: od eksterijera i vjenčanja, do ritma svakodnevice, no posebno su zanimljivi njegovi pomalo sanjivi pejsaži otoka Korčule čije boje jednostavno osvajaju, pokazujući svu ljepotu različitih godišnjih doba.

Kada se počeo baviti fotografijom Mariju je velika pomoć bio ujak Frano Anić, profesionalni fotograf koji ga je uputio u osnovne tehnike zanata i ponešto naučio o početničkoj opremi. Ono što je Marija poslije naučila sama fotografija bilo je gledati, promatrati prizore oko sebe, kako bi ‘uhvatio’ savršen moment. A za dobru fotografiju Mariju ništa nije teško: popeti se na stablo, čučati u plićaku ili odraditi petosatno snimanje, jer sve ima isti cilj: od trenutka izvući ono najbolje.

Inspiracija je posvuda

-Teško je objasniti gdje pronalazim inspiraciju, ona se jednostavno dogodi u momentu. Nekad znam šetat bez aparata i samo gledat oko sebe, nalazit neke zanimljive prizore, zamisliti da gledam kroz objektiv i stvaram ideje, koje kasnije ostaju u meni, i koriste mi u nekim drugim okolnostima, kaže Mario, otočanin s dugogodišnjom zagrebačkom adresom.

Budući da je dugo godina proveo u Zagrebu, njegove fotografije mješavina su kontinentalnih i priobalnih motiva, gradskog ritma i primorske opuštenosti.

-Otok ima nešto što grad nema, ali je i obrnuto. Na otoku je priroda vrlo lijepa pa preferiram landscape fotografije. Volim odnos mora i stijena, s dugim ekspozicijama kako bih na slici stvorio savršeno ravno i glatko more, dok hridi strše iz mora i prkose mu, objašnjava Mario. Grad vam pak nudi više dinamike jer na svakom uglu čeka neka situacija, neki odnos ljudi, arhitekture i općenito društva s kojim živimo. Najzahvalnija je ulična fotografija jer možete spojiti sve navedeno u jedno. Na otoku pak imate drugi tip fotografije, druge tehnike i općenito druge priče, kaže Mario.

Kod izbora ‘najfotogeničnijeg’ dijela njegovog rodnog otoka, Mario je, priznaje, potpuno subjektivan. Omiljeni motiv mu je Velolučki zaljev s otočićima Ošjakom i Kamenjakom u pozadini.

-To je neiscrpan prizor koji ljudi svakodnevno fotografiraju i nijedna slika još nije ispala isto. Ali tu sam odrastao, pa ne mogu biti objektivan prema drugim lokacijama. Sveukupno cijeli otok ima mnogo vrlo ‘fotogeničnih’ lokacija.

Što je potrebno za dobru fotografiju?

Kada fotografira, Mario se uvijek vodi za nekoliko osnovnih pitanja poput koga fotografira, zašto i što na kraju želi postići. Pri tome naglašava kako je potrebno dobro poznavati i osnovna pravila, jer tek uz znanje može se ostvariti potpuna sloboda fotografiranja.

-Ako fotografiram vjenčanje, onda mladence odvedem negdje uz more, u prirodu, ili po starim ulicama. Ako fotografiram portret, tipa glamour ili boudoir, što je najčešće ženska osoba, onda mi je potreban zatvoreni studio, sa rasvjetnim tijelima. Što se tiče vremena, radim sve dok ne postignem što želim, bilo to pet minuta ili pet sati, pojašnjava Mario, kojem kako bi postigao što bolji kut nije teško ni riskirati stavljajući fotoaparat na stativ u plićaku.

Kod dobre fotografije često se postavlja pitanje i koliko, odnosno treba li je uopće obraditi. Na jednom od fotografskih tečajeva Mario je tako imao priliku dobiti zanimljiv savjet iskusnog profesionalca.

-Neki fotografi preferiraju ostaviti slike “sirovima” tj. bez obrade, ali za mene je to stvar ukusa. Svoje znanje obrade slika naučio sam pohađanjem tečaja “Specijalist za digitalnu fotografiju i obradu” gdje sam imao priliku raditi s iskusnim fotografima koji su fotografirali za razne novinske i modne agencije. Jedan od njih me naučio da ako znamo kako, dobru fotografiju uvijek možemo ”obraditi”, jer će onda dobra fotografija postati vrhunska.

Zarada

Pitanje koje se uvijek nameće za kraj je pitanje zarade. Iako je kod nas fotografija još uvijek podcijenjena, mjesta za zaradu ima, no za svakoga tko je novi u ovom poslu najvažnije je postaviti prioritete i, Mario naglašava, raditi, raditi i samo raditi.

-Može se živjeti od fotografije, samo se zarada uglavnom svodi na svadbe i krštenja. Ako ste ozbiljni u vezi onoga što radite, želite raditi i ulagati u opremu (koja je jako bitna) onda nema straha, svaki trud se uvijek isplati. Samo je važno dobro se usmjeriti jer postoji puno konkurencije i puno grana fotografije, savjetuje Mario.

Mario ljubav prema fotografiji nastoji razvijati i dalje, učeći, ulažući u opremu i profesionalno fotografirajući krštenja i vjenčanja, čekajući, u šali dodaje, bolje vremena.