U samom srcu Münchena nedaleko od Marienplatza, nalazi se tržnica Viktualienmarkt (lat. victuals=hrana)– nezaobilazna postaja za sve prave gurmane. Svježe povrće, egzotično voće, sirevi, začini, zimnice ali i riba samo su dio njene ponude, a raznovrsne i svježe namirnice omogućile su Viktualienmarktu da se od ”uobičajenog placa” s vremenom razvije u tržnicu s delicijama i tako postane nezaobilazna stanica svakog zaljubljenika u hranu.

Prije posjeta Viktualienmarktu pokušala sam pronaći nešto više o samoj tržnici koja se prostire na čak 22,000 m2, a neki od prvih utisaka na koje sam naišla bili su oni s TripAdvisora. Tržnica je 2013. dobila njihov Certificate of Excellence, a komentari turista redom su pozitivni. Uz dobru reputaciji podatak koji je podigao očekivanja bilo je i taj što su od 46 najpoželjnijih lokacija za shopping u Münchenu, posjetitelji Viktualienmarkt svrstali na čak drugo mjesto. S obzirom na visoku reputaciju najviše me zanimalo što je to zbog čega ova tržnica uživa toliku popularnost: svježa i šarolika ponuda, povoljne cijene ili možda sve zajedno? Odgovor je bio negdje između.

Na tržnicu, na pivo!

Zbog svog koncepta Viktualienmarkt je više od tržnice na kakvu smo navikli kada trebamo na ‘plac’ ili ‘peškariju’ da bi kupili ručak. U samom središtu nalazi se Biergarten s velikim drvenim stolovima koji su vikendom prepuni posjetitelja, što domaćih, što lokalnih, koji se druže i uživaju u pivu, kobasicama i ostalim bavarskim specijalitetima. I pri tome nije neobično da Nijemci koji inače slove kao sramežljiv narod, pjevaju i galame, pogotovo ako taj vikend doma igra Bayern München.

Sam Biergarten okružen je mnogim malim štandovima i dućanima. Na početku su smještene mesnice, zatim dolaze štandovi sa sirom, cvijećem, začinima, ali i mnoštvo štandova na kojima se prodaje svježe voće i povrće. Upravo je voće i povrće bilo ono što me najviše zanimalo pa sam malo pogledala cijene i što se nudi, i mogu reći da me jedno i drugo iznenadilo. Primjerice sada, krajem travnja, na Viktualienmarktu možete kupiti sve, ali doslovno sve: od rajčica i jabuka do trešnjanja, lubenica, nektarina ili čak marokanskih datulja. Viktualinemarkt se diči i time što nudi ,,egzotične sastojke koji nisu dostupni nigdje drugdje u blizini”, međutim cijene sezonskog voća i povrća za hrvatski su džep nešto više, i čini mi se veće nego u njemačkim supermarketima, dok je egzotično i svo ‘vansezonsko’ voće daleko preskupo.

Trenutno se na skorom svakom koraku nude šparoge i pri tome postoji razlika u cijeni između bijelih i zelenih iako su i zelene daleko od onih tankih šparoga na koje smo navikli. Doduše i cijena je puno veća. Tako stručak zelenih košta oko 8 eura, dok je pola kile bijelih šparoga iz uzgoja (s neizostavnim predznakom BIO) 5 eura.

Egzotični Mediteran

Malo dalje od šparoga nalaze se štandovi na kojima se nudi egzotično voće. Zanimljivo je da se uz datulje, mango i papaju nude i voćke koje su u Dalmaciji sve samo ne egzotične: mindeli, rogači i smokve ovdje drže iznimno visoke cijene, i većina je uvezena iz Turske. Rogač, u puku poznatiji kao kruh svetog Ivana ili hrana za siromašne, kod nas se najčešće doživljava kao hrana za magarce i mule, međutim posjet Viktualienmarkt natjera vas da dvaput razmislite. Cijena kilograma rogača tu je 20 eura, što je dva i pol puta skuplje od recimo papaje, a slično ćete izdvojiti i za smokve ili mindele koji se prodaju na deke. Tako deset deka sušenih smokava ili neoljuštenih, još zelenih mindela iz Turske košta 1.95 eura što je gotovo 15 kuna. Svježe smokve pak dolaze iz Brazila i u tom slučaju cijena samo jednog komada je 1.95. Ako pak poželite trešnje dok one naše u Kaštelima ili Šibeniku ne sazru, 100 grama Francuskih trešanja sada ćete platiti 14,95 eura, a prije nego što sazru neretvanske lubenice možete kušati brazilske i to za gotovo 5 eura po kilu. Šipak koji kod nas dozrijeva na jesen sada se na Viktualinemarktu uvozi iz Indije i prodaje za 5,95 eura po komada, dok se među uvoznom robom može naći čak i talijanski mladi krumpir za 5 eura po kili. Iako se mnoge od ovih cijena čine pretjeranima, treba uzeti u obzir da je München prema nekim studijama grad s najvećom privrednom snagom i najvišom kvalitetom života, stoga je očito da postoji i raznovrsna potražnja te kupci koji su si spremni priuštiti proizvode po višim cijenama. Viktualienmarkt zato nudi svo voće, bez obzira na godišnje doba. Mene jedino zanima koliko bi onda koštao uvoz iz Nijemcima bliže Hrvatske za koji mjesec kada kod nas sazru recimo rogači ili smokve?

Proizvod jedan, ali vrijedan: na Viktualienmarktu može se kupiti Vegeta.

Njemačka možda nije poznata po maslinovom ulju ali zato se prema viđenom na tržnici mogu pohvaliti konzerviranjem maslina. Ponuđene u velikim drvenim posudama masline su punjene gotovo svačim, pa čak i limunom, češnjakom ili orasima. Cijena? Deset deka košta oko 1,80 ili 13 kuna.

Šanpjero, račići i jakobove kapice

Na poslijetku razgledavanja Viktualienmarkta, na red je došla mala ribarnica. Nema neugodnog mirisa, nema mokrih podova, samo ljudi koji ispred sjede na barskim stolicama, piju vino iz visokih čaša i jednu morske specijalitete. To je bila dovoljna naznaka kako se vjerojatno više radi o ‘fensi’ trgovini ribe i morskih plodova, nego o klasičnoj ribarnici malog mista. A što se nudi? Kilo hobotnice za 30 eura, kilo zubatca ili šanpjera (kovača) za 48 i kilo kozica (king prawns) za 50. Fileti tune koštaju 65 eura kilo, dok se za istu cijenu može kupiti i kilogram jakobovih kapica uvezenih iz Sjedinjenih Država. Cijene zvuče poput restoranskih, no trgovina je puna ljudi koji kupuju ribu i školjke izložene na ledu. Kroz glavu mi je samo prošlo kako trebaju pogledati oči i okrenuti škrge.

Na samom kraju moram reći da me se Viktualienmarkt dojmio zbog ozračja, raznovrsne ponude koja se opire pravilima poljoprivredne sezone, ali i cijena koje su  ljudi spremni platiti za pojedine proizvode. Nažalost cijene ne mogu uspoređivati jer stanje na drugim tržnicama ne znam, ali ako ne iz puke znatiželje, Viktualienmarkt svakako vrijedi posjetiti zbog Biergartena i dobrog piva. Jedino što se nadam je da ću za nekog od budućih posjeta u izlozima vidjeti još nešto hrvatsko osim Vegete.