Prije devet godina Britanac Bobby Asghar i Nizozemka Marjolein Hogendoorn u maloj Veloj Luci na otoku Korčuli pokrenuli su svoj ronilački centar. Iako tada nisu znali što očekivati, predan i profesionalan rad tijekom ugodina urodio je plodom, pa danas s ponosom mogu reći kako su vlasnici jednog od najboljih ronilačkih centara u Hrvatskoj. Da je to zaista tako svjedoči i veliki broj raznovrsnih tečajeva koje pružaju, međunarodno priznatih od najveće svjetske udruge ronioca: Profesionalne udruge instruktora ronjenja (PADI).

Bobby i Marjolein vrsni su ronilački instruktori s dugogodišnjim iskustvom. Ronili su na nekim od najatraktivnijih svjetskih ronilačkih destinacija poput Sharm el Sheikha u Egiptu i stekli najviše ronilačke certifikate: Bobby je PADI Master Instructor, dok je Marjolein PADI Course Director. Prije gotovo deset godina odlučili su se otvoriti vlastiti ronilački centar i nakon što su odabrali Hrvatsku, šest su mjeseci tražili savršenu lokaciju na Jadranu. Poslije dugo istraživanja izbor je pao na Velu Luku.

Nemiran duh

-U Engleskoj ljudi odlaze u mirovinu u pedesetima ili šezdesetima i tek onda počinju raditi ono što vole. Moja je pomisao oduvijek bila zašto čekati mirovinu da bih radio ono što volim, umjesto da tome posvetim svoj život, kaže Bobby objašnjavajući kako se počeo baviti ronjenjem.

Još u svojim dvadesetima Bobby Asghar odlučio je napustiti tadašnji posao računovođe i posvetiti se nečemu što će zaista voljeti. Nemiran duh i želja za avanturama odveli su ga u Grčku gdje je ljeti radio  kao instruktor ronjenja i zaljubio se u buduće zanimanje. Tamo je upoznao i  Marjolein  Hogendoorn, a poslije više godina rada, stečenog iskustva ali i potrebnih kvalifikacija, Bobby i Marjolein odlučili su otvoriti vlastiti ronilački centar. Najteže pitanje s kojim su se u početku susreli bilo je: gdje?

-Prva ideja bila je Španjolska, no onda mi je jedan od gostiju predložio Hrvatsku. Prve asocijacije na Hrvatsku bile su: rat, nekadašnja Jugoslavija, zemlja koja je nekada bila turističko odredište… Slučaj je htio da  sam u to vrijeme susreo još dva poznanika koji su spomenuli ronjenje i Hrvatsku i tada sam znao da moram barem pokušati vidjeti o kakvim se lokacijama radi.

Pored Splita, Hvara i Cavtata pobijedila Korčula

Današnji suvlasnici šest su mjeseci proveli tražeći najbolje mjesto u Hrvatskoj za otvaranje ronilačkog centra. Pritom su u obzir uzeli mnogo kriterija poput temperature mora, bogastva morske flore i faune ali i razvijenost turizma te infrastrukturne povezanosti. Poslije pregledavanja nekoliko lokacija izbor se suzio na južni Jadran i to: Split, Hvar, Korčulu ili Cavtat. 

-Dok sam istraživao neprestano sam pregledavao internetske stranice. Tako sam naišao na croatiadivers.com na kojoj se nalazio oglas u kojem je stajalo kako se prodaje ronilački centar u Veloj Luci, priča ovaj PADI instruktor uvjeren kako je u svemu ulogu imao i prst sudbine.

Važnu ulogu pri konačnoj odluci odigrali sui tadašnji planovi lokalne zajednice poput onih o gradnji marine, mosta, pa čak i aerodroma. -Kad sam prvi puta došao mjesto nije imalo turizma koji sam tražio i nije bilo dobro povezano, ali osjetio sam da ima veliki potencijal i da uz naporan rad tu mogu stvoriti najbolji ronilački centar u Hrvatskoj, zaključuje.

Simbioza

Od tada, pa sve do danas, Bobby Asghar svakodnevno ulaže napore u promoviranje ne samo svog centra, već i cijelog mjesta. Bilo je tu puno posla, jer trebalo je Velu Luku ‘upisati’ u kartu ronilačkih odredišta, ali sada devet godina kasnije njegov Croatian divers stoji kao podsjetnik kako dobre ideje uz profesionalan rad mogu uspjeti gotovo svugdje.

-Mogu reći kako danas  imam najbolji PADI ronilački klub u Hrvatskoj, ne samo po atraktivnosti lokacija, nego i po usluzi i sigurnosti, s ponosom dodaje Bobby.

Da je Croatia divers ronilački centar koji se zaista ima čime pohvaliti pokazuje i njihova mapa zarona s trideset i pet odredišta smještenih u uvalama zapadnog dijela otoka Korčule, među kojima su i različite morske špilje te groblje brodova.Turistička sezona započinje im prije i traje duže od uobičajne, a gosti dolaze iz različitih zemalja poput Engleske, Finske, Nizozemske, Australije i Sjedinjenih država.Osim toga ono što vrlo lako ‘upada u oči’ je i to kako je ovaj centar uvijek pun mladih ljudi, jer uz uobičajne tečajeve ronjenja  nude i tromjesečnu obuku za buduće instruktore na koju se prijavljuju mladi iz cijeloga svijeta, objašnjava vlasnik.

Svakodnevna borba

 Lijepo vrijeme, zanimljivo podmorje i zanimljivo društvo- što još ronilac može poželjeti? No nije sve u ronjenju, kaže Bobby i dodajekako gosti koji posjete njegov centar također žele odsjesti u dobrom hotelu, pojesti kvalitetan obrok u restoranu i dobro se zabaviti. -Svojim gostima rado preporučimo mjesta za koja znamo da su dobra, jer želimo da su naši klijenti zadovoljni, a od toga raste i Vela Luka. Sobe će bit pune, a bit će i više dobrih restorana, ističe.

Uz brigu za dobar provod gostiju, tu je i stalna briga za njihovu sigurnost. – Ovo je jako odgovoran posao, jer odgovarate za živote drugih ljudi. Nikad nismo imali nesreću i sigurnost nam je na prvom mjestu, a to znači neprestan predan rad, profesionalnost i nedopuštanje rizika, objašnjava Bobby. Zbog toga neprestano treba provjeravati opremu, kompresore, gumenjake za izlete i vršiti popravke.

-Na otoku je ponekad teško naći rezervne djelove i sve to popraviti na vrijeme, život na otoku je borba, pa  ako su na kraju dana moji gosti sretni onda sam sretan i ja, dodaje Bobby čiji su gosti prema internetskim komentarima  čini se itekako zadovoljni cjelokupnim radom centra i svih instruktora.

————————————————————————————————————

Plivanje s morskim psima

Radeći kao instruktor ronjenja Bobby je proputovao brojne zemlje i upotpunio svoje bogato ronilačko iskustvo roneći kao instruktor na lokacijama poput  Sharm el Sheikha u Egiptu ili mora Šri Lanke. Iza njega su brojne anegdote, no jedna od njih sličnija je  scenariju hollywoodskog filma, nego priči iz stvarnog života. Naime on i Marjolein zajedno s još tri ronioca proveli su 24 sata u Indijskom oceanu, nakon što ih vozač gumenjaka poslije izrona nije mogao pronaći.

-Marjolein i ja smo kao instruktori vodili deep sea diving techniques trening  još tri ronioca, 8 milja od Šri Lanke. Bilo je predviđeno da nas, kada izronimo, vozač gumenjaka pokupi na određenom mjestu, no on je skrenuo s kursa. Mi smo ga vidjeli, ali on nas zbog valova i jake struje nije vidio, niti čuo kako ga dozivamo, objašnjava Bobby.

Budući da ih nije mogao pronaći vozač je otišao na kopno po pomoć, a Bobby, Marjolein i troje europski turista proveli su cijeli dan i noć sami usred Indijskog oceana.

-Prvo sam svima kazao da odbace utege i zadrže remen, nakon čega smo se međusobno vezali. Tako smo ostali skupa, ali i smanjili mogućnost da nas napadne morski pas. Znao sam što nas čeka i da ćemo uspjeti jedino ako zadržim prisebnost, kaže Bobby čija je upornost spasila malu grupu izgubljenu usred oceana. Usprkos snažnoj struji preplivali su više od 20 milja, te naposljetku došli do rute kojom prolaze teretni i ribarski brodovi u blizini Colomba gdje ih je spazio jedan od brodova.

-To što smo preživjeli bilo je pravo čudo. Dočekali su nas novinari i nitko nije mogao vjerovati što smo prošli, a mene je u ta 24 sata najviše najviše snage dala pomisao na moju obitelj i to kako bi se oni osjećali da se meni nešto dogodi, dodaje.