Uoči svih Svetih u Blatu i Veloj Luci na otoku Korčuli pravi se lumblija – slatki kruh koji se peče u spomen na sve voljene kojih više nema. Lumblije se na otoku tradicionalno prave od kvasca, brašna, grožđica, badema i oraha s dodatkom različitih začina poput aniša i muškatnog oraščića, a kada blagdan prođe čeka se s pripremom do dogodine.

Osim slatkog ukusa prožetog mirodijama, ono što se kod lumblije najviše ureže u pamćenje upravo je njezino neobično ime, koje su tijekom povijesti pokušali razjasniti i poznati hrvatski lingvisti. Tako još 1881. Dubrovčanin Pero Budmani lumbliju definira kao: ,,pogaču od muke (brašna), varenike, šafrana, darčina (?), što se mijesi o Svijem svetima.”

Jedno od značenja, odnosno korijen riječi lumblija, možda se može tražiti u bubla, što znači bubriti, rasti, širiti se (npr. imenica bubanj ima isti korijen). Tomo Maretić odbija izvođenje iz korijena obla. Smatra da se riječ izvodi iz iskrivljenog talijanizma l’oblia spominjući krčku inačicu naziva koja glasi ublija, zabilježenu još 1642. godine. I najveći hrvatskih lingvist s prijelaza 19. u 20. stoljeće, Petar Skok, dotaknuo se lumblije. U svom etimologijskom riječniku s više od 10,000 riječi, ime lumblija izvodi iz riječi oblata, što je particip perfekta latinskog glagola offerre (hrv. ponuditi), čime se označavalo ,,ono što je prineseno kao žrtva”. Još u ranoromanskoj fazi ženski rod ovog participa označavao je kruh ili pogaču namijenjenu misi. Dakle prema Petru Skoku riječ je o romanizmu, odnosno riječi preživjeloj još iz ranog srednjeg vijeka.

Lumblija i na drugim otocima

Od ostalih hrvatskih otoka slična riječ poznata je i na Cresu – oblija opisuje kolač koji se jede za Sve svete. U Komiži pak na otoku Visu spominje se lumlija: ,,vrsta kolača s mednulama i suhim grožđem”, dok u Smokvici na Korčuli također postoji lumblija, poznata kao ,,slatki blagdanski kruh”. Murterani imaju bubliju, čije je značenje uskršnja pogača ili sirnica.

U francuskom jeziku u 11. stoljeću potvrđeni su oblici oblee i obleie značenja sitno pecivo, a u 14. stoljeću i oblik oublie, istog značenja. Zanimljiva je sličnost s francuskim terminom oublier, koji znači zaboraviti. Sitno pecivo se na španjolskom kaže oblea, na portugalskom obrea, a nama je najbliži katalonski oblik oblia, iz kojeg je prema lingvistu i akademiku Vojmiru Vinji riječ vjerojatno došla u Dalmaciju.

Da zaključimo: Vojmir Vinja (koji je jedan dio djetinjstva proveo na Korčuli), smatra kako je lumblija pučka riječ slična riječi oblanta, sa značenjem pogača, kolač ili sirnica, a pučki karakter objašnjava veliki broj varijanti na širokom prostoru (ublija, bumblija, lumblija, iblija, oblja, itd.).

Bez obzira na to koji je od lingvista u pravu, možemo biti ponosni na slatki kruh koji se stoljećima, pa zasigurno i duže od tisućljeća zadržao u našim krajevima i umjesto da lagano pada u zaborav, folklor i tradiciju, malo je obitelji na zapadnom dijelu otoka Korčule koje neće ovoga blagdana kušati barem jednu ”bublicu” – lumbliju.

Izvor: Vinja, Vojmir. Ima li katalanizama u jadranskom hrvatskom?, 1996, HAZU, Zagreb