Sveti Martin i korčulanska tradicija

Popiti časicu vise danas je opravdano jer slavimo svetog Martina: rimskog vojnika rodjenog u Madjarskoj, poznatijeg kao sveca zastitnika Svicarske papinske garde i Francuske, ali i mnogih gradova poput Belog Manastira, Virja i Sumartina. Putnike, siromahe, vinare te vojnike takodjer stiti sveti Martin, a kako se na danasnji dan, martinje, krsti mlado vino, pomalo je simbolično da se ovome svecu mole i svi oni koji vinu ne mogu odoljeti.

3923711_orig

Martinov otac, rimski vojnik, sinu je dao ime prema rimskom bogu rata -Marsu. Iako ce Martin krenuti očevim stopama, njegov otac nece ni slutiti kako ce sin umjesto po ratovima, ostati zapamcen po svojoj samilosti. Uz svetog Martina vezane su mnoge priče i legende, a ona najpoznatija govori kako je jedne zimske večeri, vracajuci se u tabor nakon ophodnje, sveti Martin vidio prosjaka koji je drhtao na hladnoci. Kako nije imao novca koji bi mu mogao dati, Martin je mačem presjekao komad svog plasta i ogrnuo siromaha. Ovaj čin postati ce jedan od prepoznatljivijih prizora u povijesti umjetnosti, a Martinu ce u san dovesti Isusa, odjevenog u onu istu polovicu plasta, govoreci: “Martin koji je tek na putu da bude pokršten, odjenuo me ovim ogrtačem.”

Da je poruka iz Evanđelja: “Sto učiniste jednom od moje najmanje braće, učiniste meni”, zaista geslo prema kojem je zivio, Martin je pokazao i postupanjem prema slugi koji mu je bio dodijeljen dok je obnasao duznost rimskog časnika. Svog slugu tretirao je kao brata svoga pa mu je tako čistio obucu i s njime dijelio konja.

Kada se ovaj vojnik po zanimanju, a redovnik po zvanju, oprostio od vojne sluzbe, zaredio se za egzorcista. Cijeli zivot ostao je blizak siromasnima i onima u potrebi, a upravo je mozda njegova snazna narav u kojoj su se mijesali prkos vojnika i samilost redovnika, razlog zasto je Martin prvi svetac koji nije umro mucenickom smrcu.

U čast svetome Martinu grad Korčula ima posebnu tradiciju.  Peče se lojenica -slatki kruh nalik lumbliji u kojem su grozdjice, orasi, bademi, razlicite mirodije i loj, a jede se po tradiciji (no ne nuzno), uz pečeni bravlju but. Uz pečenje lojenica sacuvalo se i koledavanje koje zapadni dio otoka ima jos samo uoci Bozica, Nove godine i Sveta tri kralja.

Izvor: www.slatkopedija.hr/korculanska-lojenica-od-ukusnog-kruha-do-prepoznatljive-slastice/
Izvor: http://www.slatkopedija.hr/

Koledati idu djeca posjecujuci prijatelje i rodbinu, noseći sa sobom ferale i vreću za darove (nekoc suhe smokve, naranče i sl., a danas sve više novac). Pred svakom kucom koju se posjeti pjeva se Martinova pjesma. Pjesma je originalno bila posvecena vinu pa je sveti Martin do kraja 19. stoljeca vise nalikovao grčkom bogu Dioniziju, nego skromnom krscanskom svecu. Kako bi dokinuo tu raskalasenost, korčulanski kanonik, povjesnicar i pjesnik, Andrija Alibranti,  1889. napisao je zamjensku pjesmu od koje se danas sačuvala, minimalno izmijenjena, tek prva strofa:

Eto vječnom Bogu hvala,
lipa noć nam je procvala,
kada Martin biskup sveti,
s oni` strana k nami sleti.

Dalmac`ja ga je pozvala,
on doleti kano vila,
iz dalekih tih zemalja,
evo nam ga Bogu hvala.

Martin neće da govori,
nego da se vrata otvori,
a vi nami otvorite, 
i u kuću nas primite.

Nakon sto otpjevaju, djeca pitaju: ,,Hocemo li čekati?“, na sto ih domacin pusta u kucu kako bi zajedno proslavili Martinov dan.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s