Priča o koroni, jednom vikend poljoprivredniku i otočkim batatima

Udana sam za otočanina koji nikada nije živio na otoku. Njegovi su korijeni s obje obiteljske strane otočki, ali mi smo otočani često kao rakova dica –svugdi nas ima, pa je tako i on cijeli život proveo na kontinentu. Onda je, u svojim već zrelim godinama, zbog posla preselio na otok i po prvi put postao pravi otočanin.  Zašto sve ovo pišem? Zato što je u te tri godine (osim žene) pronašao pravu ljubav svog života: poljoprivredu. U njemu su se valjda probudili ti otočki geni naših dida i pradida koji su kopali, rili zemlju, gradili meje, brali masline… I on je preko noći doživio metamorfozu. U auto su tako ušle kosilice, traktor, vreće, sjekire, škare za obrezivanje i sva sila zemlje od blatnih cipela, a moj san kako ću s mužem u subotu ujutro piti kave na nekom štekatu obasjanom suncem zauvijek je uništen.

Nije ovo doduše ona priča gdje ljudi u svojim najboljim godinama ostave karijeru iza sebe i krenu se baviti nečim zbog čega se obitelj i prijatelji kunu da su preko noći sišli s pameti, nije, barem ne još. Ovo je priča o pokušajima recimo to tako ”vikend poljoprivrednika u usponu” i njegovim narančastim krumpirima na otoku.

Kao što svaka prava romansa započinje polako, tako je i naš poljoprivrednik započeo s poljoprivredom: korak po korak. Prvo je posadio biži, ali kad su došle na rod pojeo ih je manguc i samo mu ostavio hrpicu puhojina. Onda je posadio bob i još neko povrće, ali dosta su sjemenja po vrtu razvukli mravi, a bob nije uškopio i tako je urod opet bio čista katastrofa. Korak ga je dijelio od toga da prizna potpuni poraz, kad je došla sezona maslina i on je napokon postigao neke rezultate. Kad se s otoka vratio u Split s dvije velike inox posude pune ulja znala sam da je to samo početak. Od tada nam je hodnik mini uljara, a svatko tko po prvi put dođe u posjetu mora bar na kratko pogledati i kušati njegovo hladno prešano zeleno-žuto zlato.

Ovog proljeća korona nas je na neko vrijeme sve zaključala u kuće. U početku je sve pomalo zvučalo kao mogući scenarij nekog post apokaliptičnog filma. Netko je govorio kako će se zatvoriti trgovine, drugi kako neće biti lijekova, treći kako neće biti poslova i stiže glad…  Mi smo razmišljali što ćemo i zaključili da je, ako već moramo svi biti u kućama u post apokaliptičnom okruženju, najbolje biti zatvoren na otoku. Okružen sa svih strana morem, otok je ionako od davnina simbol izolacije. Tako smo se spakirali i još jednom krenuli k otoku. A otok uvijek strpljivo čeka da mu se njegova dica vrate, makar samo na kratko.

Pokušavamo uloviti ciple

Na otoku su nas najprije dočekala hladna jutra, koje je potom zamijenilo ”suho šiloko” i svima malo pomutilo glavu, da bi na kraju zasjali savršeni sunčani dani. Vremenska prognoza nekako je odgovarala raspoloženju otočana. U početku su svi bili zbunjeni. U hladna jutra nitko nije želio doći čak ni na kavu. U strahu od zaraze i odnosi su lagano zahladili. Glavno pitanje na telefonu bilo je: jesi vidila koliko je danas zaraženih? Nakon dva tjedna vrijeme je okrenulo na suho šiloko i više nitko nije mogao tako, pa su počela druženja na otvorenom. Vjetar je puhao, ali šalice kave su se čvrsto držale u rukama i sve je barem donekle opet bilo kao i prije. Uslijedile su šetnje prirodom, kave u termosicama, grickalice za djecu u plastičnim posudama i destinacije za šetnje s pogledom na Hvar. Gledajući tako u Hvar, Korčulinog susjeda okruženog morem i osuđenog na vječnu izolaciju, bilo je jasno da čak i otoci jedan prema drugome pružaju brodove da im budu ruke kojima će se međusobno prigrliti i barem na kratko prekinuti samoću.

Pogled na Hvar

Sve ovo vrijeme naš poljoprivrednik s početka priče također nije mirovao. Najprije je u red doveo vrtove oko kuće. Zatim se kupila freza. Kupilo se sjeme, kupile su se sadnice i krenula je akcija. On svake godine ima tu neku svoju viziju vrta i ove je godine to sve skupa ispalo dosta dobro. Međutim, kako Jamesu Bondu ”Svijet nije dovoljan”, tako ni mužu vrt nije bio dosta pa su on i prijatelj udružili snage i krenuli u nešto veće. Pitali su se što bi mogli posaditi i nakon dubokog promišljanja o koroni, životu, poljoprivredi, nadolazećim izborima u Americi i sličnog, došlo se na ideju da će posaditi batate. Moja prva reakcija na sve bila je, naravno, puna ljubavi i podrške. Kao svaka prava otočanka rekla sam mu da se ”ostavi ćoravega posla”. Međutim, našeg poljoprivrednika nisu do sada zaustavili manguc, mravi, suša, mraz, posao, pa neće valjda ni tamo neka žena, makar bila njegova. Tako su on i prijatelj lijepo naručili 1500 sadnica tog, rekli bi stariji, narančastog krumpira, i bacili se na posao. A zašto baš batat? Recimo samo da ovaj ”slatki krumpir” koji zapravo to uopće nije, ima male količine šećera i veliku nutritivnu vrijednost te je u posljednjih 5-6 godina sve popularniji u Hrvatskoj pa su njih dvoje htjeli vidjeti hoće li uspjeti i na otoku.

Kako neću ulaziti u prevelike detalje reći ću samo da su se prije samog sađenja batata u privatnim krugovima otvarale interne kladionice. Koeficijent na njihov uspjeh prema neuspjehu bio je otprilike 50 naprema 1. Ukratko, kladili smo se na totalni neuspjeh. Ipak, batati su se posadili u rekordnom vremenu, a onda pokrili zaštitnom folijom i dobili sustav ”kap na kap”. Nakon uspješno svladanih prvih koraka batate su napale nekakve bubice. Zbog njih smo svi poludili. Kad su batati već tu, šteta bi bilo da propadnu pa smo poljoprivrednicima na sve načine pokušali pomoći. To je išlo do te mjere da je prijateljica slikala bube i objavila ih u Facebook grupi namijenjenoj zaljubljenicima u bube gdje oni međusobno razmjenjuju slike i jedni drugima otkrivaju o kojim se vrstama radi i gdje su viđene. Prijateljica je krajnje nevino pitala što je to napalo batate, no zaljubljenici su nanjušili njezine nečasne namjere i izignorirali pitanje tako da smo bube jedva uspjeli imenovati, locirati i istrijebiti. Mamilo ih se ljepljivim žutim kartončićima, špricalo prirodnim pripravcima i na kraju su bube ipak odustale.

Otprilike četiri mjeseca nakon što su posađeni krenulo je vađenje batata. Sve nas je jako zanimalo krije li ta zelena masa lišća ikakav gomolj i je li batat preživio mediteransku vrućinu. Batat dolazi iz tropskih i suptropskih područja Srednje i Južne Amerike te je pogodan za uzgoj u vrućim područjima, ali naš je dvojac naišao i na probleme pri navodnjavanju tako da smo konačni rezultat svi iščekivali sa zanimanjem. Rezultat je bila jedna tona i 50 kg batata. Manje nego su po izračunima očekivali, ali rekla bih daleko od neuspjeha, pogotovo za nekoga tko je po prvi put sadio, bez ikakvog predznanja o batatu.

Gomolj batata

Vađenjem batata završila je jedna mala era proljeća i ljeta na otoku. Bio je to neobičan spoj izoliranosti a povezanosti, šetnji prirodom, kopanja vrta i poljoprivrednih podviga. Bilo je puno lijepih događaja: proslava rođendana, dječjeg igranja i ispijanja kava na plaži s prijateljima koji su inače daleko. Bilo je vremena i za pokušati ispeći domaći kruh, posaditi brokulu, zaključiti da je umjesto brokule izrasla trava i napraviti svoju teglu sušenog čaja od metvice. Međutim, bilo je i onih manje sretnih događaja pa smo tako ostali bez Bleka. Cijeli život je trčao za autima, naganjao ih, lajao na gume i vozače i na kraju ga je auto i usmrtilo. Netko ga je udario autom i pobjegao. Blekovim odlaskom ciklus se zatvorio. Naoblaku je zamijenilo sunce, lockdown je završio, a nakon više od deset godina vladavine psa, došlo je vrijeme da vlast u kući preuzme mačak.

Jedino pitanje koje za kraj ostaje je što ćemo sa svim tim batatima? Ako uzmemo u obzir da je dobar pečen, odličan kao pomfri, a od njega se može napraviti i namaz ili kolač izgleda da ćemo ga jesti do sljedećeg proljeća. Ili, možda poljoprivredniku u usponu posluži za neke nove izazove o kojima ću pisati.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s