Starinske dječje igre

Pripadam generaciji Y popularno zvanoj milenijalci. To su, kako Google kaže, otprilike svi rođeni između 1981. i 1996. Ako ćemo milenijalce staviti u vremenski okvir mi smo oni koji su hranili Tamagochija, na Nintendu igrali tenkove i Super Marija, a popodne dežurali uz radio kako bi omiljenu pjesmu snimili na kazetu i slušali je u Walkmanu. Na televiziji se gledao Baywatch, na plažu odlazilo s plutačom, i u Ledovoj škrinji su se tada mogli naći Silk Milk, Njofra i Bubi. Vikendom je neizostavan bio Turbo limač show, kupovalo se Ok! i Teen, i bilo je obavezno sve postere polijepiti po zidovima sobe. I da, svaka od nas bila je zaljubljena u nekoga iz boy benda.

Milenijalci su zanimljiva generacija jer se većina sjeća života prije i nakon iznenadnog i ubrzanog korištenja tehnologije. To znači da znamo točan dan kad je prvi kompjuter došao u kuću. Imala sam deset godina, moji su to čudo u kutiji postavili u dnevni boravak i sestra i ja danima smo se zabavljale bojajući slova u Wordu. Znam, iz današnje perspektive zvuči apsurdno. Nešto kasnije, u 8. osnove, dobila sam i prvi mobitel, a negdje u to vrijeme internet je pri spajanju napokon prestao ispuštati zvukove slične cvrčku i ubrzao se. Možda baš zato što smo rođeni prije masovnog korištenja interneta, i što su nam tehnološki uređaji polako ušli u živote, milenijalci su ujedno i posljednja generacija koja se bezbrižno igrala na ulici do mraka -dok netko od ukućana ne bi izašao na prozor i zvao nas doma. Bilo je to idilično djetinjstvo na otoku.

Ljepota starinskih igara leži u tome što nam za ispunjeno popodne zaista nije ništa trebalo osim mašte. Pokušala sam se zato prisjetiti nekih od igara iz prošlosti, počevši od onih koje su starije od naših djedova , pa do novijeg vremena:

Vuka spremovanja

Iza pomalo neobičnog naziva krije se vjerojatno najpoznatija igra za djecu: skrivač. Igra koja potječe još iz srednjeg vijeka, a djeca je se rado igraju i danas. Vrlo je raširena, ali pod različitim imenima, pa je primjerice na splitskom području poznata kao kukala. Kroz generacije je doživjela manje promjene, a u mojem se djetinjstvu igrala tako da jedno dijete broji na bari, dok se druga djeca moraju sakriti. Brojalo se uvijek na glas, a kada bi se došlo do kraja onaj tko je brojao obavezno bi viknuo: tko se nije skrio, magarac je bio!, i zatim krenuo u potragu. Cilj svih koji su se sakrili bio je doći do prazne bare, dok nema onoga koji broji, staviti na nju ruku i viknuti: moj spas za mene! Gubitnik igre bio je onaj tko zadnji ostaje ne spašen te on onda stoji na bari i broji.

Kolo, kolo išulanca…

Kolo išulanca je vrlo jednostavna igra s pjevanjem i sjećam je se iz najranijeg djetinjstva. Djeca bi je pjevala držeći se za ruke i vrteći u krug. Sve vi koji se možda pitate kakvo je to kolo išulanca, zasigurno ste čuli melodiju puno puta, ali danas se češće pjeva uz riječi: ringe, ringe jaja, ili u engleskoj verziji kao Ring around the rosie. Zanimljivo je kako se smatra da ista upravo i potječe iz srednjovjekovne Engleske, iz doba kada je oko 1300. kuga uzela zamah. Da inspiracija leži u bolesti koja je ubila tisuće stanovnika daju naslutiti glavni stihovi koji govore o ring around the rosie, odnosno crvenom osipu u obliku prstena na koži što je bio jedan od simptoma kuge, čime ova dječja pjesmica ima puno mračnije značenje. Riječi koje su pjevane kod nas možete poslušati ovdje:

Na plunge

Igra idealna za igranje u hladu tijekom dugih ljetnih dana. Mi smo je najviše igrali u Gradini na glavici svetog Ivana, dijelom zbog hlada borova, a dijelom zato što je tamo ravna zemlja, a plunge traže mekaniju podlogu od asfalta. Plunge se ovako igraju: svi igrači biraju po dva kamena. Prvi mora biti sličan pločici: nešto duži i tanji, taman da se može postaviti uspravno uz zamišljenu crtu zajedno sa kamenjem drugih igrača. Drugi se kamen bira po želji, ali često i on bude plosnatiji i malo teži kako bi se lakše pogodilo protivničke pločice na crti. Igrač čija pločica bude pogođena i padne ispada iz igre.

Tko će prvi gađati bira se iz kruga u krug i to tako što se jedan veći kamen stavi po sredini terena za igu i onda igrači pokušavaju baciti svoj kamen što bliže. Onaj tko je bacio najbliže prvi gađa plunge, i tako redom sve do onog koji je bacio najdalje od kamena i koji onda gađa zadnji. Rijetko, ali znalo se dogoditi da zadnji igrač po redu ni ne zaigra, jer netko od igrača sruši njegovu plungu prije nego što je uopće došao na red. Zato je ovo igra u kojoj su obavezno nastajala savezništva, ali kako pobjednik može biti samo jedan, svaki savez bi na kraju pukao.

Na batuljke

Igra na batuljke danas je nestala, a za nju sam prvi put čula u jednom razgovoru. Jedino što sa sigurnošću mogu reći je da se igrala sredinom prošlog stoljeća i to slično kao i plunge: koliko ima igrača, toliko se uzme kamenja koje se onda gađa. U istom tom vremenskom razdoblju igralo se i na već spomenute plunge, ali na način da se na teren na kojem se igra stavi ”bara”, a onaj tko svoj kamen baci bliže je pobjednik. Iz ovoga bi se moglo zaključiti kako su se s vremenom te dvije igre ispreplele u jednu, s time da su zadržane obje forme stvorivši tako dva dijela igre –prvi u kojem se baca kamen što bliže bari (nekoć plunge) i drugi u kojem se batuljke gađa plungama (dodano).

Krpaši

Iz vremena kada je lopta bila preskupa ili je jednostavno nije bilo u trgovinama djeca bi se snašla tako što bi stare čarape nagurala u jednu veću i onda bi tog krpaša nabijala nogom.

Care, care gospodare

Malo sam pogledala na internetu ima li kakvog spominjanja ove igre i ima, samo što je opisana igra potpuno drugačija od onog čega se sjećam. Tko zna, možda se igra dok dođe do otoka malo izmiješa, djeca nešto zaborave i dodaju svoje. Možda sam i ja jednostavno zaboravila jer smo cara gospodara igrali negdje početkom osnovne škole, što bi bilo prije samo 25 godina. Ono što se sjećam je da je igra bila vrlo jednostavna. Jedno dijete je car, ostala mu djeca prilaze i govore:

  • Zdravo care gospodare.
  • Gdje ste bili? -pita car.
  • U dalekom svijetu. -odgovaraju djeca
  • Što ste radili?

Na to djeca počinju oponašati poslove. Onaj čiji posao car prvi pogodi postaje car i onda on pogađa.

Cincuk

Nekoć nije postojala ulica u kojoj žive djeca, a koja na sebi nije imala kredom nacrtani cincuk. Poznat na kontinentu i kao školica, igrao se na različite načine, a najjednostavnija pravila opisana su u videu:

Škatule-batule

Jedno dijete je moderator igre, ostali sudjeluju. Moderator izdaje zapovijedi: škatule batule pretvorite se u…!

Bilo je tu svega. Pretvorite se u: kuću, mačku, kutiju… A najveća baza bila je pretvoriti se u wc i od ruke napraviti konop kojim se poteže vodokotlić. Onda bi moderator sjeo na svakoga od nas (isprobavao bi wc) i na kraju odabrao najbolji. Dijete koje bi pobijedilo bilo je sljedeće koje daje naredbe u što će se drugi pretvoriti.

Crna kraljica

Ovu igru je također moglo igrati puno djece –jedno bi bila Crna kraljica, a ostali su sudjelovali. Crna kraljica stajala bi okrenuta leđima i brzo govorila: Crna kraljica, je’n, dva, tri! Dok Kraljica govori brojeve djeca iza njezinih leđa trče do nje, te se u trenu kad se ona okrene moraju zaustaviti i zamrznuti. Ako Kraljica primijeti da se netko miče vraća ga na početak. Pobjednik je onaj tko prvi dotakne kraljicu. Najveći gust kao kraljica bio je početi izgovarati riječi polako, a onda toliko zabrzati brojke da se, kad se okrenete, još nitko nije stigao zaustaviti i onda sve igrače vratite na početnu liniju.

Ledena baba

Moj aspolutni favorit i igra koja je tražila dobru kondiciju. Jedno dijete je ledena baba, ono stoji u sredini i pruži ruku. Ostali se skupe oko babe i drže je za prste dok je jedan pita:

  • Bako, bako, što si nam kupila?
  • Kupila sam košaru.
  • A što je u košari?
  • Boca.
  • A što je u boci?
  • Crni otrov!

Na to se djeca razbježe i baba ih počne loviti. Koga dotakne on se zamrzne i mogu ga odmrznuti samo druga djeca koja još nisu zamrznuta. Igra prestaje kad su sva djeca zamrznuta ili kad baba nekoga zamrzne tri puta.

Graničar

Igra omiljena brojnim generacijama, a igra se između dvije ekipe od kojih svaka na kraju polja ima svoga graničara koji je ujedno i kapetan. Poredak je ovakav: protivnički graničar, vaša ekipa, protivnička ekipa, vaš graničar. Cilj je pogoditi sve protivničke igrače koji su unutar polja, između vašeg kapetana i ekipe. Kada u sredini ostane samo jedan igrač, ulazi kapetan koji ima dva života. Igru je izgubila ekipa kojoj su svi igrači pogođeni i otišli iza crte s graničarom.

Znam da ima još igara koje nisam opisala poput vrućeg krumpira, magarca ili gluhog telefona, zato vi u komentaru slobodno dodajte ako se još koje igre sjetite, pogotovo pravila jer to se najlakše zaboravi. I za kraj, video jednog i jedinog, mnogim generacijama omiljenog laštika:

2 komentara Dodaj vlastite

  1. Ajmee koja me nostalgija uhvatila kad sam pročitala ovo za Škatule batule! I ovo za wc je totalna istina, evo već sada u glavi mi se stvorila scena kada sam ja to igrala kao dijete! A što se tiče Crne Marice, bila je jednom u jednom filmu kojeg smo gledali sestra, brat i ja i na početku tog filma djeca su igrala ovu igru. Brat je pitao što to oni igraju, a ja i sestra smo ga samo sažaljivo pogledale (što je najgore, on je ’97.godište i već su ga te neke igre zaobišle) (a film o kojem je riječ je El orfanato :))

    1. Petra Žuvela kaže:

      Odlicno mi je procitat kako su se izgleda iste igre igrale po cijeloj Hrvatskoj. Ah, odrastanje u ’90. 😁 Slazem se, ’97. godiste je vec malo kasno da bi znali ove igre, iako su mi pisale neke mame kako im djeca danas znaju neke od ovih igara, tako da vjerojatno nije sve skroz izgubljeno. 😊

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s